U izlogu kultne Galerije Greta u Ilici 92 odnedavno stoji natpis: Iznajmljuje se. Nakon gotovo deset godina provedenih u tom jedinstvenom prozoru na takozvanoj periferiji centra, Stvaralačka mreža Zebra, osnivači galerije, morat će naći novi dom. Svemu je kumovala, dakako, pandemija, a onda i potres koji je oštetio krov i vijenac zgrade, ali ovo nije tužna priča i svakako nije zbogom, kaže nam voditelj Grete David Lušičić.
Stvarna slika grada
– Potres je učinio to što je učinio i sada se vidi u kakvom je stanju zaista grad i da su sve te fasade samo šminka, a iza te šminke situacija je prilično derutna. Na neki način maske su pale, da ne govorim što se događalo s poplavama i ostalim. Ali eto, mi smo u zgradi u kojoj jesmo i razumijem vlasnike. Oni će ovaj prostor nastaviti iznajmljivati, ali zgrada jednostavno nije sigurna za veća javna okupljanja kakva mi radimo – objasnio nam je Lušičić i dodao da je Galerija Greta, za razliku od ostalih izložbenih prostora u gradu Zagrebu, bila u specifičnoj poziciji jer se nalazila u privatnom prostoru.
– To je jedan financijski i kulturni salto mortale – govori nam. Troškove najma po tržišnoj cijeni uspijevali su pokrivati zahvaljujući Zakladi Kultura Nova, HAVC-u i natječajima za potrebe u kulturi Ministarstva kulture i Grada Zagreba. Sada su u potrazi za novim prostorom i otvoreni su za sve opcije, ali svjesni su da je Greta bila to što je bila upravo zbog svoje lokacije. A do nje su došli sasvim slučajno – preko jednog prijatelja saznali su da prostor postoji, da je prazan i može se unajmiti. I bio je savršen za njihovu koncepciju fuzije izložbenog i prezentacijskog prostora – da ne bude samo galerija već i platforma gdje će se odvijati i neformalna druženja, edukacije, radionice i koja će postati mjesto umrežavanja. Čak i sam naziv Greta preuzeli su s fasade – tamo je nekoć bio butik Grete Gudelj. Iako su planirali i desetu godišnjicu obilježiti u ovom prostoru, morat će je proslaviti negdje drugdje – a dok se stambeno pitanje ne riješi, planiraju i online arhivu svih događanja, kao i izdavanje monografije.
– Nekako se spontano dogodilo da nam je sam prostor potvrdio taj koncept koji smo zamislili. To se vrlo prirodno razvilo. Mi smo htjeli da Greta odgovara potrebama grada, a pogotovo ove lokacije i nastojali da se unutra događa maksimalno moguće – govori Lušičić koji kaže da je moguće da kada i pređu u neki novi prostor, promijene svoj modus operandi, ali i to mora doći prirodno.
Godinama, svi su znali – ponedjeljkom navečer ide se u Gretu na otvaranja izložbi. Ta je hiperprodukcija i intenzitet rada omogućila da se u galeriji kroz devet godina održi preko 450 događanja i prodefilira više od 600 umjetnika. Postali su poznati po tome da prostor otvaraju posebice studentima, što su radili u dogovoru s njihovim profesorima s Akademije likovne umjetnosti. Tako je Greta postala odskočna daska za brojne mlade umjetnike koji su sad već postali zvučna imena, ali nisu ih zaobilazili ni oni već afirmirani kao i oni koji su zadužili likovnu scenu za buduće naraštaje.
Izlagali su tu tako Vlado Martek, Alem Korkut i Mladen Stilinović, pa Stipan Tadić, Boris Greiner, Danijel Žeželj, Miron Milić, Sven Klobučar, Mara Bratoš, kolektiv Ljubavnice, Bojan Šumonja i cijela plejada umjetnika i umjetnica. Greta je bila dom umjetnicima različitih strujanja, konceptualcima, street artistima, klasičnim likovnjacima, ali nije bila rezervirana isključivo za likovnu umjetnost. Održavale su se tamo i radionice, koncerti, predstavljanja knjiga, performansi, postavljale instalacije…
– Činjenica da svaki ponedjeljak imaš otvaranje znači da ne može baš sve biti genijalno. I onda smo s neke strane imali ljude koji su nam zamjerali da nismo profilirani i mislili da “u Gretu može bilo tko”, a s druge strane, gomilu smo morali i odbijati. Kako je vrijeme išlo, to da smo mladima otvoreni postalo nam je najvažnija stvar i da tu umjetnici prvi put dobivaju priliku da se uopće predstave javnosti. Inače su galerijski sustavi jako strogi, zatvoreni i spori – postoje natječaji, komisije... Mi ništa od toga nismo imali, nama je bila poanta da budemo potpuno neinstitucionalizirana galerija. Ali s druge strane smo institucionalizirani jer smo priznati kao službena galerija i umjetnicima se izlaganje kod nas računalo za status umjetnika. Jesmo imali imidž da kod nas može svatko izlagati, ali smo također nastojali imati jedan nevidljivi sistem kontrole i odabira, tako da su nam profesori i asistenti s Akademije predlagali svoje studente za koje su smatrali da su spremni izložiti svoj rad – kaže.
Pokrenuli virtualnu galeriju
Greta je i među zadnjima u gradu zatvorila svoja vrata kada su nastupile pandemijske restrikcije. Posljednja izložba, fotografija land arta umjetnice Zvjezdane Jembrih, tamo se otvorila 16. ožujka, no nisu zapali u stanje hibernacije. To su vrijeme iskoristili da se vrate onim praksama koje su zbog hiperprodukcije u galeriji možda i zapostavili – digitalnim i novim medijima.
Tako su pokrenuli i program VR Greta, 3D online simulaciju izložbenog prostora. Ono po čemu se razlikuje od ostalih takvih platformi jest što u virtualnoj Greti autori mogu potpuno samostalno postavljati izložbe. To je potpuno otvorena platforma, jednostavna za korištenje, a koji je dizajnirao njihov dugogodišnji suradnik Mihael Giba. Trenutačno tamo možete pregledati čak devet različitih izložbi.
– Na početku smo se bojali hoće li biti premalo ili možda previše onih koji bi htjeli izlagati u VR Greti, ali pokazalo se da se javio zaista jedan optimalan broj umjetnika. Na nama je sada da to razvijamo dalje, da otvorimo taj program za cijeli spektar medija, video i druge kombinacije. Tako da, iako nas je ova situacija možda prostorno zakočila, samo nas je potakla da se razvijamo i dalje – zaključio je Lušičić.
