Intimno sjećanje

Naš Eddy je zaslužio mjesto među velikanima u Klovićevim dvorima

Foto: Marko Lukunić/Pixsell, privatna arhiva
1/12
26.10.2017.
u 13:52

Prvi smo pogledali postav retrospektive neprežaljenog Edvina Biukovića. Izložba se prostire na gotovo tisuću četvornih metara i obuhvaća petstotinjak radova iako je bilo materijala za još barem tisuću izložaka

Malo koje ime iz povijesti našeg stripa izaziva toliko emocija koliko ono Edvina Eddyja Biukovića, koji je kao tridesetogodišnjak prerano preminuo 1999. godine.

Zloćudni tumor prekinuo je tako jednu od najljepših priča hrvatskoga stripa, koja je svoj vrhunac doživjela u prvoj polovini devedesetih, kada je taj zagrebački klinac počeo objavljivati za najveće američke nakladnike, otvarajuću put za čitavu generaciju među kojima su bili i danas svjetski poznati autori poput Gorana Sudžuke. Upravo je on jedan od ključnih suradnika na retrospektivi koja na gotovo tisuću kvadratnih metara u Klovićevim dvorima predstavlja petstotinjak Eddyjevih radova, a otvara se sutra.

– Ovaj tu mladić, to sam ja – govori nam Sudžuka pokazujući tablu iz danas kultnog stripa “Grendel: Ponos vragova” za koji je scenarij pisao Darko Macan.

– Eddy je često ubacivao nas nekoliko prijatelja u svoje radove. Nas dvojica smo bili posebno bliski, pa se i danas sjećam kako je većina ovih crteža nastala, ili onih trenutaka kada bi se Eddy ponovno pojavio u školi s novim stripom u rukama. Crtao je jako puno, ali bio je silan perfekcionist, pa velik dio tih radova nikada nije javno izložen. Srećom, njegovi su roditelji predano čuvali sve, od vrijednih tabli do početničkih skica, a danas se o Eddyjevum nasljeđu brine njegov bratić koji je i te kako svjestan kakvo likovno blago mu je povjereno – objašnjava nam Goran Sudžuka.

Ideja o pokretanju izložbe došla je od njegova i Eddyjeva prijatelja Edvina Salihovića, zaljubljenika u stripove koji je nedavno na Facebooku pokrenuo fan page Eddyja Biukovića.

- Sve je krenulo baš na toj društvenoj mreži, kada sam vidio da ljudi spontano objavljuju skenove Eddyjevih radova i pomislio kako bi bilo vrijedno okupiti ih na jednom mjestu. On kao autor koji je prerano preminuo, ali je u samo petnaestak godina karijere napravio nevjerojatno puno, zaslužuje da mu se posveti više pažnje. Srećom, naša se inicijativa poklopila s interesom kolega u Klovićevim dvorima – započeo je svoju priču Salihović, mnogima poznat i kao suvlasnik striparnice More Comics te izdavač stripova proslavljenog Lewisa Trondheima.
Sugovornicu za svoj izložbeni pothvat pronašli su u kustosici Koraljki Jurčec Kos, koja i sama gaji dubok senzibilitet prema devetoj umjetnosti.

– Ideju o stripu u Klovićevim dvorima začeo je pokojni Darko Glavan, koji je tu radio kao viši kustos, a ja sam je svesrdno prihvatila. Tradicija izlaganja stripa u ovim prostorima seže još u sredinu osamdesetih, iako se i danas neki kolege čude kako je moguće da velikani stripa vise uz druge velikane likovne umjetnosti kao što su Celestin Medović, Vlaho Bukovac i Robert Auer. Tvrdim da autori poput Maurovića, Kordeja ili Biukovića tu apsolutno pripadaju – kaže Koraljka Jurčec Kos, dodajući da je sretna što u ovom slučaju nije bilo svađe među nasljednicima, koji često znaju blokirati predstavljanje djela koja su u njihovu vlasništvu.

– Mnoga od ovih djela dolaze nam iz privatnih zbirki i zaista je velika sreća što su nam ih ljudi spremno stavili na raspolaganje. Najveći dio radova došao je iz obiteljskog kruga. Eddyjevi roditelji, srećom, nisu bacili ništa što je za njim ostalo, ali kako se sami nisu razumjeli u strip toliko da bi razlikovali nijanse među naslijeđenim radovima, nakon njihove prošlogodišnje smrti ostao nam je velik posao sortiranja i probiranja materijala za izložbu. Ovdje je predstavljeno petstotinjak djela, ali mi smo imali materijala za barem još tisuću! – govori Goran Sudžuka, ujedno autor predgovora kataloga koji se fokusira na likovno nasljeđe Edvina Biukovića.

Ovih dana završava se i njegova monografija koju je priredio Darko Macan, a koja će se baviti i Eddyjevim osobnim životom te okolnostima u kojima je stvarao.
– Eddy je bio opsjednut ratnim temama, ali ne huškački, nego pacifistički. Iako je u jednom trenutku čak sanjao postati vojni pilot, što može djelovati kao kontradikcija, kroz cijeli njegov opus provlači se snažna antiratna nota, vidljiva i u “Grendelu” kao njegovu možda najpoznatijem djelu – govori Salihović.
– Volio je stripove, svemir i rock. Svima je želio biti prijatelj. To je bio naš Eddy – dodaje Sudžuka pozivajući na otvorenje danas u 19 sati.

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije