Rijeka od subote navečer ima novo mjesto koje mora velikim slovima upisati u kartu svojih kulturnih institucija. U gotovo ljetnoj noći, kada se čak i nevera smilovala ljepoti i umjetnosti, otvorena je riječka rezidencija slikara i kipara Joška Eterovića. No mnogo važnija od same kuće, koja svojim arhitektonskim zamislima, ali i izvedbom, definitivno mijenja vizuru Kantride na mjestu na kojem taj riječki kvart dotiče more, jest činjenica da je prizemna etaža te kuće atelijer tog svjetski slavnog umjetnika, koji odsad živi (i radi) na relaciji Zagreb – Pariz – Rijeka.
Poziv svim Riječanima
Taj se prostor može jednostavnim zaključavanjem vrata odvojiti od ostalog, privatnog dijela kuće, a kako ima i ulaz sa same obale, idealan je za provedbu zamisli Joška Eterovića. Atelijer će, naime, barem jednom mjesečno, biti otvoren za javnost – postat će mjesto gdje će Riječani, ali i gosti njihova grada moći vidjeti kako radi jedan umjetnik. Kako je riječ o prostoru od otprilike dvjestotinjak kvadrata, bit će to i mjesto na kojem će se organizirati glazbene (tu je i klavir), ali i književne te glumačke večeri. Svečano otvaranje kuće bilo je dobar uvod, ali i najbolja moguća pozivnica za buduće događaje.
Svi koji su bili na svečanom otvaranju kuće, a okupili su se tamo, kako je Joško Eterović i najavio kada je kuću prvi puta predstavio u Kulturi, mjesečniku Večernjeg lista, njegovi prijatelji iz Pariza, Splita, Zagreba i Rijeke koji su bili oduševljeni samom kućom. Svi su najviše isticali njenu povezanost s morem jer kuća je svu svoju ljepotu pokazala otvorivši sve velike prozore koji su ujedno i prolazi na terase, doslovna vaza s morem koje joj je toliko blizu da za juga zalijeva prozore atelijera. Opće oduševljenje prvih gostiju pojačalo se u trenutku kada je pao mrak i kada su upaljena sva svjetla. Rijetki sretnici koji su već prije imali prilike vidjeti kuću večer su proveli pokušavajući riješiti dilemu: je li ljepša danju ili pak noću. Joško Eterović pokazao se vrsnim domaćinom. Na samom kraju večeri, kada se stotinjak gostiju, viđenih ljudi umjetničke, ali i gospodarske scene, počelo razilaziti, priznao nam je da je zadovoljan, ali i mrtav umoran.
Jake snage MSU
Svaki detalj svečanosti otkrivao je posebnu pažnju s kojom je ona pripremljena. Tako je supersvježi sushi stigao iz poznatog zagrebačkog restorana, ali uz veliki rizik jer je u te kasne večernje sate vožnja Gorskim kotarom bila prava vratolomije zbog jakog nevremena. A o kakvoj je ponudi gastro specijaliteta bila riječ, možda najbolje govori anegdota s kolačem. Gosti su, naime, poželjeli doznati gdje ga se može naručiti, a autorica je uza smijeh rekla da se to radi samo za Joška Eterovića. Poslije smo od njega doznali da je majstorica od slatkog njegova velika prijateljica i kolekcionarka njegovih djela.
Među gostima je bio i arhitekt kuće Idis Turato, ali i jake snage zagrebačke likovne scene, predvođene ravnateljicom Muzeja suvremene umjetnosti Snježanom Pintarić. Bila je tu i Goranka Murtić s jednom od sinova, ali i ugledni gost iz Francuske. Na svečano otvaranje kuće iz Pariza je stigao dugogodišnji prijatelj Dominique Narran, ugledni likovni kritičar i povjesničar umjetnosti koji Eterovićev rad prati od samih njegovih početaka, kada je 1973. godine imao svoju prvu veliku (i uspješnu) izložbu u Parizu.
