U Peroju, na adresi Peroj 4, pizzerija, pogađate... Peroj. Jedina je oštarija u mjestu, tu se i jede i pije i druži... Imaju i pizzu – Perojku!
– Ujutro je prebrojavanje, po nadimcima. Prozivka ide: “Bato!”, a on viče: “Tu sam!” Pa dalje Branko, Kumašin, Jugoslav, Tomislav, četiri Mitera, dakle Miter, Miter, Miter, Miter, pa Miš, Božo, Toč, Mijo, Savo... Jutarnja kavica i mineralna, netko popije i lozu. Dogovaramo ovdje tko će što raditi, a dogodi se da se ne možemo dogovoriti pa se onda to oduži, prolaze sati, podne, popodne i navečer zatvorimo oštariju – govori društvo domaćih na terasi.
– Ljepše nam je ovdje nego doma! – govore domaći. Đulijana Gregurić nosi im piće, a turistima klopu.
– Roštilj se ovdje peče od sedamdesetih – govore stari Perojci. Na meniju je i pizza Perojka, a na njoj nema čega nema – rajčica, sir, šunka, gljive, paprika, luk, češnjak, feferoni, pršut i masline. Cijene su povoljne za morske uvjete, ćevapi 60 kuna, piletina 50, pržene srdele 40, salata od tune 45 kuna...
– Kako smo jedini restoran u mjestu, goste već poznajemo, turiste znamo po imenu, sve su to dugogodišnji gosti u Peroju. Zimi nam čestitaju Novu godinu, jave se preko Facebooka iz Njemačke i za rođendan. Donesu i poklone! Eto, sad je gospođa Marion, koja u Njemačkoj ima restoran, donijela marmeladu – kaže Đulijana. Dobro se ovdje i pije, decilitar malvazije je deset kuna, gemišt 13. Ručak za dvojicu, mesna plata i mineralne vode – 266 kuna. Ako je gdje centralno mjesto u Peroju, gdje se može sresti i čuti sve što treba, onda je to ovdje. Turisti i domaći, rame o rame, stol do stola, nema razlike. Svi nasmijani i veseli, ne može bolje.
