Milojko Pantić posebna je pojava na medijskoj sceni na prostorima bivše Jugoslavije. U Srbiji ga vladajuće elite baš "ne šmekaju" jer se ovaj legendarni televizijski komentator nevjerojatnom preciznošću obračunava sa svim anomalijama u društvu, sportu i politici. No, dosta je onih koji žele čuti njegovu riječ i misao koja je daleko iznad mitologija koje su nas dugo držale okovanima... Razgovor smo počeli temom o Europskom prvenstvu u Njemačkoj.
Je li vam žao što je Hrvatska ispala na onakav način s Eura?
– A kome nije žao!? Iz aviona se vidjelo da nešto nije u redu. Sudac je išao na to da se igra dok Italija ne izjednači. Hrvatska je zadnjih godina napravila čudo u svjetskom nogometu. No, očito je da se momčad mora pomladiti. Nije uzalud u sportu osmišljen olimpijski ciklus. Biološki zakoni rade svoje. Ne može Luka Modrić igrati isto s 38 godina kao što je igrao s 30. No, te promjene moraju se lijepo napraviti, a ne da ljudi po društvenim mrežama, pa i u medijima, ismijavaju zaslužne igrače... – počeo je Pantić.
Kako je to moguće?
– Pa tako što nogomet sve više klizi i dobiva antidruštvenu dimenziju. Nogomet sve više služi za širenje kolektivnih frustracija, šovinizma i rasizma, pa i antiintelektualizma.
GALERIJA Pogledajte raskoš u kojem živi Luka Modrić
Kako tumačite to naslađivanje, pa i onih koji imaju medije kao alat i onih koji bi trebali slati drukčije poruke, zašto smo takvi ljudi?
– U Beogradu je obrnuto. Mainstream, odnosno, režimski mediji ili propagandna sredstva za održavanje vlastodržaca, nakon tragične igre srpske reprezentacije protiv Slovenije donosi naslov: "Nema predaje, idemo pobijediti Dansku..." Oni, kao, šire optimizam. Ozbiljni ljudi vide što se događa i koliko izbornik zna ili ne zna. Normalne ljude je iziritiralo što je predsjednik Vučić ušao u zrakoplov kako bi podržao igrače uoči puta na Euro.
Srbi u hrvatskom zrakoplovu
To je onaj hrvatski zrakoplov koji je izazvao cirkus u Srbiji?
– Vidite koliko smo neozbiljna društva. Predsjednica parlamenta je taj detalj otkrila javnosti, da se Vučić zbog toga ozbiljno naljutio. Pa zamislite vi čime se bavi predsjednica parlamenta...
I kakve vrijednosti promovira.
– Tako je. Nema nama spasa dok su takvi na vlasti. Za Srbiju pouzdano znam da to nije državna reprezentacija. Jer, država nema niti jedan atribut državnosti osim vlasti koja je u samo jednom čovjeku. On odlučuje tko će biti predsjednik saveza ili izbornik. To je privatna selekcija Vučić-Džajić-Piksi.
Imate li dojam da mi možda te koncepte nacije možda preozbiljno doživljavamo ili je problem velik broj društvenih mreža i platformi na kojima se mogu izraziti najrazličitiji deformirani stavovi?
– Svijet polako, ali sigurno klizi u veliku društveno-političku i ekonomsku promjenu. U to se možemo uvjeriti svaki dan. Ne samo na društvenim mrežama već i na osnovi velikih klimatskih promjena u velikim gradovima, svuda u svijetu, čak i u pustinjama gdje nikada nisu viđene takve poplave. U Ujedinjenim narodima je prije deset godina donesena rezolucija Agenda 21. Cilj je da se svjetska populacija smanji na zlatnu milijardu. Zato što tehnologija i znanost idu za tim da nema klasične radničke klase. Radi se o digitalizaciji i robotizaciji koja uništava radna mjesta. U toj agendi piše da će i dalje formalno ostati nacionalne države.
A što je cilj?
– Cilj je napraviti svjetsku vladu koja bi upravljala planetom preko vlasti u nacionalnim državama. Vidjelo se to i po pandemiji COVID-a i sada se otkrilo da je ona bila lažna. Japanski ministar unutrašnjih poslova ispričao se japanskom narodu, objasnivši da su bili pod velikim pritiskom farmaceutske industrije. Možete li zamisliti da se neki naš predsjednik ili političar ispriča? Svi su dio te agende jer su korumpirani.
Ta agenda neodoljivo podsjeća na Georgea Orwella i njegov znanstvenofantastični roman "1984.".
– On je bio genijalac, kao i Tesla. Postajemo potpuno anestezirano društvo. Nema više javnosti koja utječe na vlast. Vlast stvara svoju javnost. I mediji su pod svjetskom kontrolom.
VEZANI ČLANCI:
Dakle, ne postoji alternativa, sve je simulacija?
– Tako je, simulacija demokracije. Kao da imamo mogućnosti izići na izbore, ali ništa se ne mijenja. Sve se zna. Drži li netko medije, širi propagandu. Onaj tko broji glasove, pobjeđuje na izborima.
Još se niste umorili od svoje borbe i rušenja mitova?
– Sve mi teže pada saznanje da nema efekta to što radim, boreći se da javnost sazna pravu istinu. To je i slogan moje emisije. Padam u očaj jer shvaćam da je sve laž i prijevara. Tek sada vidim koliko je genijalan bio Miroslav Krleža koji je još 1928. godine u pjesmi "Pieta" napisao stih koji kaže: "Sve je laž, laž grozna, ni crna ni bijela, laž riječi, knjiga, barikada, raspela. I ničeg nema, ni boga ni vraga, o zašto smo se klali, mati moja draga..."
No, na našim je prostorima možda doseg znanja najveći problem?
– Tako je. Ili možda neznanja – smije se Pantić.
– Bez obzira na to što tko mislio o bivšoj državi, postojala je hijerarhija, bilo je reda i mogućnosti napretka. Sada to više ne postoji, kaos je u svim društvima, u Hrvatskoj i Srbiji.
Problem je i način kako se razmišlja i o kritici, čim mislite drukčije, vrlo lako vas proglase nepoželjnim.
– Ma mene su proglašavali ovakvim ili onakvim kada sam pričao da je sveti Sava laž. On, prije svega, nije ni Srbin, majka mu je Grkinja. Kako nam sada on može biti idol? U školama ga slave, a čovjek u životu nije napisao niti jednu knjigu, nije opismenio ni svoga oca Stefana Nemanju, nije podigao niti jednu školu. U to vrijeme su u Francuskoj i Italiji podizana sveučilišta. On je zidao crkve. I tu je ta prijevara. Tvorci religija imali su čiste namjere da ljude usmjere na pravi put. A onda su popovi deformirali divnu ideju tvoraca religija. Bog je u čovjeku ako je on dobar. Ako je čovjek zao, onda je u njemu đavao. Popovi su narod usmjerili da kleči i da se moli, a ostavi, naravno, novac.
Otkrio nam je Pantić još jedan zanimljiv detalj.
Liga za pomirenje
– Registrirao sam Ligu za istinu i pomirenje u regiji. Riječ je o udruzi s kojom ćemo djelovati na međunarodnoj razini. Cilj je praktično povezivati ljude na ovim prostorima putem najrazličitijih projekata. Članovi udruge iz Zagreba su Marinko i Zvonimir Boban. Oni izuzetno cijene ovo što radim. Zvone je kazao da takvi projekti prolaze u Europskoj uniji i da će to sigurno financirati. Zamisao je da na imanju Marinka Bobana kod Petrinje napravimo regionalni nogometni kamp za talente od Makedonije do Slovenije. Organiziran bi bio ljeti, a predavanja mladim igračima do 16 godina držat će najpoznatiji nogometni treneri u Europi. Oni bi selektirali najtalentiranije. Tako bismo opet povezivali ove prostore. Svi me pitaju odakle mi snaga. Imam 78 godina i osjećam njihov teret svakog jutra, no služi me zdravlje i nikada nisam bio na bolovanju. Nadam se da ćemo uspjeti u tom projektu.
Opet smo se vratili Luki Modriću.
– On treba ostati sinonim za uspjeh u nogometu. Mora sam osjetiti kada se bude trebalo povući. Ne dopustiti da ga omalovažavaju. To je sličan slučaj kao i s Novakom Đokovićem. I on u poznim godinama nastavlja igrati. Isto im se događa. Ima ljudi kojima smeta uspjeh.
Mi ovdje kažemo da će vam Hrvat sve oprostiti osim uspjeha.
– Tako je i kod nas. Novak i Luka bi se trebali povući i za sva vremena ostati simboli uspjeha.
VEZANI ČLANCI:
No, oni su i faktor povezivanja na ovim prostorima.
– Ne postoji država na planetu kao što je Srbija. U njoj vlada tabloidni glib i smeće u koji smo uvaljeni. Novak je izgubio od 140. igrača na ATP ljestvici i u glavnom državnom tabloidu osvanuo je naslov: "Dokle ćeš nas sramotiti..." Može li itko shvatiti što su ti ljudi htjeli kazati?
Govorio je Pantić i o cirkusu koji se dogodio nakon ispadanja srpske reprezentacije s Europskog prvenstva.
Srbija nema državu
– Piksi Stojković je igračku karijeru završio u Japanu gdje je s Nagoyom bio prvak. Za trenera je doveo Boška Đurovskog koji je prije toga vodio Crvenu zvezdu. Onda je otišao u Kinu, naplatiti taj svoj uspjeh. Klub se zvao Guangzhou, a otišao je za plaću od 1,2 milijuna eura godišnje. Zato sam prestao gledati nogomet. Sada shvaćam ono što je govorio Miljan Miljanić, da će veliki novac uništiti nogomet. Sve ide prema tome. Kada je zadnji put Neymar dobio 200 milijuna, to vam je put. Piksi tamo nije poveo Đurovskog, već nepoznatog prijatelja koji je isto trebao zaraditi novac. No, Kinezi su nakon tri mjeseca shvatili što su napravili i rekli su da raskidaju ugovor i mijenjaju trenera. Sreo sam ga u Beogradu kada se vratio iz Kine. Na moje pitanje što se dogodilo u Kini, kazao je: "Ma nema veze, briga me, plaćaju mi 120 tisuća eura mjesečno, tri godine ne moram ništa raditi..." Na otvaranju neke tvornice guma sreo ga je vlasnik Srbije koji glumi predsjednika države koje nema. Istog mu je trenutka sinula ideja da Piksi bude izbornik Srbije. Tako se u Srbiji dolazi do mjesta izbornika. Piksi mu je rekao da ne smije raditi jer ima ugovor, a Vučić je pitao: "Koliki je taj ugovor? Otkupit ćemo ga." I otkupili su ga i on je postao izbornik. Na tih 120 tisuća eura mjesečno, sjeda mu plaća od 21 tisuće eura. Dakle, 141 tisuću eura mjesečno prima izbornik najsiromašnije, najkorumpiranije i najzaostalije države u Europi. Čak je i taj njegov politički mentor, nakon ovog Europskog prvenstva, shvatio da je dao velik novac za malen učinak i malo znanje. Čak je i izjavio: "Svi ti u nogometnom savezu primaju ogroman novac, a ovakve rezultate imaju. Možeš izgubiti od Engleske, Španjolske ili Njemačke, ali ne smije ti pogodak zabiti igrač iz Slovenije koji u Celju igra za pet tisuća eura mjesečno..." To je dokaz da u Srbiji nema države, nacionalne momčadi, nego je sve privatno, država i nogomet, kultura i sve ostalo.
To je suštinski problem srpskog nogometa sve ove godine?
– Tako je. Ti mediokriteti koji vode državu i postavljaju sve u nogometu. Oni su sve privatizirali i sve pretvorili u izvlačenje novca. Potjerali su Radomira Antića koji je Srbiju odveo na Svjetsko prvenstvo u Južnoafričku Republiku. A netko je iz srpskog saveza nazvao u Fifu i tražio kaznu za Antića jer je komentirao neke sudačke odluke. Nakon toga ga je Fifa kaznila s četiri utakmice, a u srpskom su mu savezu otkazali ugovor.
Možda Srbiji treba neki izbornik poput Zlatka Dalića?
– Svaka mu čast. O njemu zaista sve govore rezultati. Očito je da čovjek zna posao. No, postoji nešto što se zove zasićenje kod javnosti ili igrača, zasite se jedni drugih...
Pa prosječan Hrvat ne može gledati jedan tako uspješan koncept?
– (smijeh) Tako je, to posebno... – zaključio je Pantić.
Pametno zbori ovaj Panta, mora da je popio gadne batine kad mu svaka reč prava