Bez sumnje, Salvador Dalí bio je jedan od najosebujnijih umjetnika 20. stoljeća. I taj zaključak ne traži nikakvo posebno umijeće, on se otkriva već nakon površnog pogleda na kakvu stranicu s njegovim djelima. Međutim, kada se susretnete s njegovim originalnim grafikama, onda ta percepcija postaje šokantno uvjerljivom kroz svaki detalj ili potez kojim je izrađena. A to i sami možete iskusiti posjetite li umjetnički paviljon Jurja Šporera u opatijskom parku sv. Jakova koji je doista idealno mjesto za ovakav postav, što se potvrdilo i lani kada je u zdanju podi-gnutom 1900. godine gostovala izložba Picasso – Miró.
Izložena su 104 djela koja je ustupio privatni anonimni njemački kolekcionar, a odškrinjuju vrata u svijet kreacije Salvadora Dalíja kao jednog od najvažnijih nadrealističkih autora. I po tome ćete biti i prilično posebni jer ove grafike dosad nije vidjelo puno ljudi pa je tim veća vrijednost u pothvatu Ive Piglić iz IPL Creative LAB-a te kustosice Nataše Bošnjaković, kao i Ernija Gigantea Deškovića, ravnatelja Festivala Opatija u sklopu kojega se izložba održava, da se kolekcija prezentira i domaćoj javnosti. Izložba koja je posložena jasno, da od posjetitelja ne traži kakav drugi napor osim onoga da što bolje na svoj način protumači Dalíjeva djela, dopunjena je pop-kulturnim detaljima koji su s njim povezani. Primjerice, katalonski je umjetnik svojedobno udovoljio narudžbi da napravi logotip za etiketu lizalice Chupa Chups, koja vrijedi i danas.
Kao što je udovoljio i Waltu Disneyu da napravi crtani film. “Destino” je kompletiran tek 2003., 58 godina nakon začeća, uz pomoć dnevnika Dalíjeve supruge Gale, ali i 25 animatora. I riječ je o nečemu iznimnom, posebnom toku uma, rekli bismo, kao što je i svaka njegova grafika pa je doista fatalno točan naziv izložbe “Nadstvarno”. Primjerice, iako će se naglasiti kako predstavlja ponešto “suzdržanijeg” Dalíja, serije poput Fausta, Tricorne, Mojsija i monoteizma, a nadasve Božanstvene komedije, što su zapravo ilustracije za izdanje u povodu 700. godišnjice Danteova rođenja koje je bila naručila talijanska vlada pa od njih odustala jer, eto, Dalí nije bio Talijan, razinom detalja i promišljanja koje se voli nazivati bizarnim već i nakon nekoliko minuta pomnijeg gledanja zapanjuju i još su jedan dokaz tome da je s pravom cijenjen umjetnik.
