Fantastičan svijet u kojem se intimno i ono naučeno, dakle kulturno, povezuje u iznimno dojmljivu cjelinu dolazi pred nas izložbom “Bilo gdje izvan ovog svijeta” Aleksandra Bezinovića, upravo otvorenom u Galeriji Karas, a nazvanom prema Baudelaireovoj poemi. Zašto Baudelaire? – Tu pjesnik raspravlja sa svojom dušom o mjestu na svijetu na kojem bi duša bila sretna – kaže Bezinović za Večernji list, napominjući kako su danas liječnici, bankari ili farmaceuti oni s kojima se raspravlja o tome, što svakako nije pjesnički ni imaginativno!
A Bezinovićeva imaginacija govori nam kako čovjek misli da bi bio sretniji negdje drugdje. – Zato su sve te moje slike parasvjetovi, iluzije s prividom sreće, ali i kontrapunkt sreći jer uvijek postoji nešto suprotno, što stvara nemogućnost da ostvarimo sreću na tom mjestu – govori Bezinović, vjerujući da se osobna sreća i ne može naći izvan samoga sebe, u fizičkom svijetu.
– Današnje je pak vrijeme preraslo materijalne i duhovne granice, kreirajući svijet koji nije toliko iskustven koliko je virtualan – kaže umjetnik, podsjećajući da je priča o hiperrealnome svijetu u kojem živimo, a koji nije iskustven, izvrsno objašnjena filmom Matrix. U njemu ljudska tijela žive u čahuri, tobože živa jer zapravo svojom toplinom hrane i energijom napajaju strojeve! – To je vrlo brutalno! – kaže Bezinović. – Tako i svaka moja slika predstavlja jedan od svjetova u kojima bismo možda mogli biti sretni, ali u sebi sadrži i mehanizam uništenja mogućnosti ostvarivanja sreće. Kako se to vidi na slikama? U slici rajskog vrta s plamencima krije se zamka za medvjede, kobna zamka... – tumači autor. Jasno da scenariji slike postaju sve složeniji, no uvijek se u njima naposljetku otkriva paralelni svijet koji nije naš osobni, kao što Matrixovim ljudima u čahurama svijet strojeva koje hrane nije njihov osobni svijet. A ponajmanje svijet u kojem bi duša mogla biti sretna.
