Lana Oman, viša savjetnica guvernera banke, jednog je prijepodneva saznala nemilu vijest o guvernerovoj bolesti. Ima navodno čudna priviđenja i savjetnici s pravom strahuju da neće biti u stanju čuvati poslovnu tajnu. Nije to bila nimalo ugodna vijest, pogotovo ne za savjetnicu u osmom mjesecu trudnoće. Tek je poslije održanog kolegija postala svjesna svog materinstva. Zaključala se u svoj ured i zavaljena u fotelju za goste stala ozbiljno razmišljati o priviđenjima.
Počela se hvatati za glavu i nije se usudila samoj sebi priznati da je nekoliko puta završila s guvernerom u krevetu. Članovi kolegija strahuju da guverner neće biti u stanju čuvati tajnu...
Što ako tajna izbije na vidjelo?
Damiru, njenom uglednom suprugu, mogao bi to biti dovoljan razlog za rastavu, a moglo bi se dogoditi i nešto mnogo gore, mogla bi ona i posao izgubiti, jer se ogriješila o Etički kodeks bankarskih službenika. Mogla bi se naposljetku naći na ulici, nezaposlena raspuštenica s djetetom u naručju...
Ah, ne!, vrisne duboko u sebi i stane smišljati novu taktiku… O svemu mora otvoreno razgovarati s Damirom. Prošlo je sedam godina otkad su u braku a da nikad nisu razgovarali o nečemu što nadilazi društveni ugled i napredovanje na poslu. Nisu li upravo zbog toga prestali odlaziti na selo? Damir je stjecao sve veći broj unosnih poznanstava. Trosobni stan zamijenili su za četverosobni. Često su organizirali domjenke i svrhovito birali uzvanike. Pozivali su i gospodina guvernera… Tada još nije bila savjetnica… Možda ne bi postala ni priležnicom da je Damir imao malo više vremena za nju, da mu služba nije bila važnija…
Kamo sreće da je ranije ovako razmišljala!, lupi se rukom o čelo, ustane iz fotelje, isključi računalo i izađe na ulicu. Osjeti potrebu za čistim zrakom, ali grad je bio prezasićen smogom... Potražila je mjesto u unutarnjem dijelu poznate slastičarnice, naručila ledenu kavu i nastavila s razmišljanjem. Da, morat će otvoreno razgovarati s Damirom, premda neće biti lako. Njih dvoje žive na idealnoj razdaljini, pa čak i kad se prividno opušteni maze u krevetu. Godinama su nastojali jedno drugome dokazivati svoj užitak, ne znajući da se dokazivanjem prikriva sam bitak, o čemu je nedavno pročitala zanimljiv članak na internetskim stranicama. Očito su prebrzo napredovali i pretekli sami sebe. Moraju se zaustaviti i pogledati jedno drugome u oči. Jesu li to u stanju učiniti? Lana se trgnula. Nije popila ledenu kavu do kraja. Duboko u sebi osjeti čudesan trag svjetlosti, pomisli kako bi se upravo danas moglo dogoditi nešto najljepše.
Vratila se u svoj ured i sređivala misli sve do Damirova dolaska. Pojavio se u točno dogovoreno vrijeme da je odveze autom k frizerki. U frizerskom salonu odlučila se za drastičnu promjenu iz crnke u plavušu. Htjela je iznenaditi supruga i u tome je uspjela. Ostao je zadivljen njenim novim izgledom. A tek kad je u stanu obukla prekrasnu tuniku s tankom trakom koja se veže u mašnicu, zadivljen suprug nije mogao vjerovati da će s takvom ljepoticom, a k tome i trudnicom, biti na gala večeri u restoranu Vuglec breg, u samom srcu Hrvatskog zagorja, četrdesetak kilometara od Zagreba.
Gala večeru organizirao je Zorislav Bindek, predsjednik uprave i direktor poduzeća za preradu, trgovinu i izvoz drvene građe. Svoj pedeseti rođendan htio je proslaviti u rodnom kraju. Okupilo se tridesetak uzvanika, uglavnom starih znanaca i poslovnih partnera. U početku je sve bilo malo uštirkano, s kontroliranim pokretima i ponašanjem. Opuštanje i veselo raspoloženje uslijedilo je s predjelom i prvom zdravicom. Poslije glavnog jela i popijenih par butelja graševine atmosferu je zapalio popularni zagorski bend Fakini. Pilo se i plesalo. I dok je slavljenik na podiju plesao s poznatom dizajnericom, gospođa Bindek obasipala je Lanu komplimentima kako joj lijepo stoji frizura, kako nema ljepše trudnice na svijetu, kako se raduje porodu i kako bi rado bila kuma tom djetetu. Damir je ponudu za kumstvo objeručke prihvatio, uzvraćao je gospođi ljubaznost kakvu Lana nije očekivala, a kad je vidjela dubok naklon i čula: „Smijem li Milostivu zamoliti za ples“, ostala je zaprepaštena. Popratila je tu gestu prijetvornim licem nasmijane trudnice.
Sama za stolom osjeti u trbuhu snažan udarac, kao da je beba opominje na nešto neodgodivo, nešto što se mora dogoditi prije rođenja. Damir joj mora priznati da je Milostiva s kojom pleše njegova ljubavnica. I kvit! Nakon njegova priznanja uslijedit će njeno i tako će još uvijek, u pravi čas, vratiti sebi i nerođenoj bebi smisao i užitak.
Odmah poslije rezanja velike rođendanske torte Lana se počela žaliti na bolove u trbuhu te je trudnički zamolila Damira da se posve neprimjetno iskradu iz restorana i krenu prema autu. Njemu se, naravno, nije išlo, a opet – kako ne imati srca prema trudnici na kojoj su mu poznanici i partneri s pravom zavidjeli. Em je lijepa, em sposobna! Nisu mu to trebali ponavljati, uvijek je toga bio svjestan.
Kad su stigli do auta, desnom je rukom zagrli i poljubi, a lijevom pomiluje po trbuhu. Tepao je bebinim pokretima u majčinoj utrobi, ne sluteći kolika se ljutnja nakupila u njenim grudima. Samo što su krenuli nizbrdo prema Krapinskim Toplicama, Lana se grubo obrecnula na njega.
– Koja si ti lopuža i pokvarenjak! Briga tebe za trudnicu, samo da ti je bilo plesati s onom pretvarom...
– Pozvao sam je na ples iz čistog obzira prema tebi, da te ne gnjavi svojim prenemaganjem.
– Nije to bilo nikakvo prenemaganje, nego vještina kojom je privukla pažnju osobe do koje joj je stalo.
– Tvoje zaključivanje uopće nije bedasto. Ima smisla. Samo što ja nisam razmišljao ni o kakvim vještinama. Bio sam sretan s tobom, mislio sam na tvoju trudnoću.
– Nemoj se izgovarati. Ako ti je doista stalo do naše bebe, priznaj da si me posljednjih mjeseci varao upravo s tom babuskarom...
– Kako te nije sram ovako govoriti o milostivoj gospođi Bindek, predsjednici brojnih humanitarnih akcija?!
– Akcija koje utječu na stvaranje imidža u javnosti, kako bi što bezbrižnije mogla davati oduška svojoj požudi. Priznaj da si grabežljivac njene požude, da si uživao s njom u krevetu, a meni govorio kako moramo paziti na bebu...
– Lana, ni riječi više! Što je previše, previše je! Priznajem da u posljednje vrijeme nisam bio dovoljno pažljiv prema tebi, da su mi obveze na poslu bile važnije od naših izlazaka i supružničke nježnosti, ali mi nikad nije palo na pamet...
– Damire, mi moramo jedno drugome otvoreno priznati sve po istini. Priznaj da si me varao, ne moraš mi reći koliko puta i s kim. Zadovoljit ću se priznanjem općenito pa ću onda i ja tebi priznati...
– Tako dakle? Peče te nečista savjest?
– Moja je savjest čista, upravo zato želim da otvoreno popričamo. Zašto si večeras uživao više s drugima nego sa mnom? Zar nismo mogli barem jednom lagano zaplesati?
– Mogli smo, ali nisam se usudio.
– Nijednom me nisi pomilovao, a kamoli poljubio.
– Priznajem da se možda nisam ponašao baš najprimjerenije.
– Tvoje ponašanje odavalo je preljubnika u tebi. Promatrala sam te i bivala sve uvjerenija u tvoj preljub. Priznaj da si me varao?
– A što će biti ako nemam što priznati? Hoće li uslijediti priznanje s tvoje strane? Pokušavam te shvatiti. Nešto kriješ od mene, nešto strašno, zar ne? Nije valjda da nisi sigurna je li dijete moje?
Lani je prekipjelo. I taman kad mu je, onako razjarena, htjela pljunuti u lice, ugleda pred sobom snop svjetlosti i onesvijesti se u velikom prasku…
Sutradan je na stranicama crne kronike osvanula kratka vijest da je Damir Oman skrivio tešku prometnu nesreću na Zagorskoj magistrali. Osobnim automobilom pretjecao je teretno vozilo koje je bilo ispred njega, skrenuo u lijevi trak te se direktno zabio u Mazdu koja je dolazila iz suprotnog smjera. U prvi se mah činilo da nitko nije ozbiljnije ozlijeđen, no kad je bračni par dovezen u Opću bolnicu Zabok, Damir je preminuo u Traumatološkoj klinici, a nekoliko sati kasnije umrla je i supruga Lana koju su liječnici u međuvremenu uspjeli poroditi.
Žena prevari supruga pa silno želi da je preljub napravio i on. Na kraju ove iznenađujući neobične i majstorski zapetljane priče pune fantastičnih obrata oboje pogibaju u prometnoj nesreći. (I da, ona je trudna pa liječnici ipak uspijevaju spasiti bebu.) Najveći domet ove "priče" jest što je uopće objavljena, a kad znamo što se sve tu u Marinkovićevom dvorištu objavljuje, ni to nije neki uspjeh. Tužno.