Miran Bistričić voditelj je kojeg slušamo vikendom na zagrebačkom Top Radiju. Odrastao je na Pagu, a, kako nam kaže, radio je zavolio još kao dječak. U Zagrebu je studirao novinarstvo, a zatim i počeo raditi na radiju.
Odrasli ste na Pagu, a, koliko čujem, već ste u petom razredu maštali da ćete postati radijski voditelj?
U petom razredu osnovne škole bio sam pozvan na prijateljev rođendan i kod njega sam vidio mali kazetofon koji je imao ugrađen mali mikrofon. Odmah sam nešto nasnimio i to je bio prvi put u životu da sam čuo kako zvuči moj glas. Malo je reći da je to bio pravi šok. "To sam stvarno ja? Tako ja zvučim drugima?" - prolazile su mi misli. Posudio sam taj kazetofon i sljedeći mjesec-dva sam se konstantno nasnimavao i glumio da radim na radiju. Nešto bih komično rekao pa bih najavio glazbu i tada bih nasnimio rock pjesme s kazeta koje sam ukrao sestri. Zanimljivo je da sam na taj način otkrio Jimi Hendriksa, Gunse i Dire Straitse.... otvorio mi se jedan potpuno novi svijet. Na koncu, kad sam se navukao na rock glazbu, prvi sljedeći logični korak je bio naučiti svirati gitaru. Nisam dvojio niti sekunde. Primio sam gitaru u ruke i tako je sve krenulo.
San vam se već ostvario na Pagu kada ste počeli u osnovnoj raditi na lokalnom radiju. Kako je to izgledalo?
Moj osnovnoškolski prijatelj Ivo i ja smo se stalno motali oko Radio Paga, posuđivali smo ploče i presnimavali CD-e, u to vrijeme zajedno smo bili u bendu. Zapravo se on prvi ohrabrio puštati glazbu na radiju, a onda je povukao i mene. Sjećam se kad sam prvi put pričao u eteru. On mi je objasnio "gumbiće" i negdje zbrisao, a ja sam se odvažio i odradio svoju prvu šihtu. Rekao sam samo koliko je sati i što slušamo, ali je bilo uzbudljivo i normalno da sam fulao sat (smijeh). Bilo mi je sve fora, od putanja glazbe i cijele radijske vibre, no nije baš dugo potrajalo, nekako te povuku druge stvari, u to vrijem mi je sviranje u bendu bilo najvažnija stvar na svijetu i dane sam provodio isključivo svirajući pa se radio bacio u drugi plan. Kasnije se to u životu sve ispravi.
GALERIJA: Zlatko Dalić bio je jedan od mnogih poznatih na koncertu u čast Oliveru
Tijekom faksa počeli ste raditi na Gold FM-u, a i tu ste završili slučajno, nakon jednog izlaska?
Zapravo je to bilo nakon fakulteta i presudio je slučajan susret prilikom jednog večernjeg izlaska, pomalo i komičan. Tijekom koncerta pomaknuo sam se unatrag par koraka i pritom trknuo jednu djevojku koja je sjedila za stolom s prijateljima i potpuno je polio pivom. Odmah smo to bacili na zezanciju jer su bili simpa, a među ekipom je bila je bivša kolegica s fakulteta. Kroz razgovor mi je rekla da imam lijep glas pa neka se javim ako sam zainteresiran za rad na radiju. Odmah me to zainteresiralo i rekao sam: "Zašto ne, ajmo probat." Razmijenili smo kontakte i kroz par dana sam pozvan na audiciju Gold FM radija. Odmah mi se svidjela ekipa. Tamo sam upoznao i današnje kolege s Top Radija Kruna Belka i Filipa Riđičkog i kliknuli smo na prvu. Čim su me upoznali s radijskim pultom i kako sve funkcionira, nitko mi više nije mogao odvojiti od radija. Svaki dan sam doslovno visio u redakciji i ispitivao kolege te upijao njihove vještine. Kroz neka dva tjedna friško su me "bacili u vatru-eter" i dobio sam svoju šihtu. Sjećam se prvog ulaska u eter i podizanja klizača na radijskom putu, miks adrenalina, emocija i ushićenja.
VEZANI ČLANCI:
Vrlo brzo prešli ste na Top Radio gdje vas i danas slušamo vikendima. Kako izgleda vaša šihta?
Da, iznenadio me poziv za prelazak na Top Radio koji sam vrlo rado prihvatio. Bitno je na svakom poslu da je ekipa cool i opuštena i kad sam saznao s kim ću raditi, bio mi je odmah Top feeling. Meni je najbitnije da slušatelji uživaju i da je opušteno. Dan započnem kavom i lagano pripremam teme o kojima bih mogao pričati, s tim da je glazba u prvom planu. Volim kad slušatelji reagiraju i kad mi šalju poruke. Nema boljeg filinga nego kad pustiš neku pjesmu koja pogodi u sridu i onda dobiješ hrpu poruka od slušatelja da im je to popravilo dan. Ima neki čar u tome da velik broj ljudi zajedno sluša glazbu na radiju. Oni zapravo dijele emocije jedni s drugima a da toga opće nisu svjesni. Kad bismo ih nekim čudom sve uspjeli međusobno spojiti, imali bismo brutalan klub prijatelja koji slušaju istu glazbu. Uz dobru mjuzu volim ponekad frknut i kakvu dobru foru jer mi je najbitnije da se svi osjećamo dobro, i da zajedno "punimo baterije".
Glazba je uvijek bila dio vašeg života. Imali ste i nekoliko bendova?
Kroz osnovnu školu sam imao par bendova. Sjećam se tih prvih proba u garaži, zajedno smo provodili dosta vremena, a trebalo je doma i učiti. Prvi bend smo nazvali Slučajan susret jer smo se okupili 15 minuta prije svirke na festivalu. Samo smo izletjeli i napravili dobar JAM, ma kakva trema, samo smo prašili. Kasnije je još bilo par rock bendova u kojima sam svirao električnu gitaru. Za vrijeme faksa sam s bendom Drvored snimio i album i kroz nekoliko godina smo proputovali i svirali stotinjak koncerata. Bilo je zabavno tih par godina "živjeti" u kombiju s deveteročlanim bendom. Danas više ne sviramo zajedno, ali ostala su odlična sjećanja. I dalje konstantno sviram, eksperimentiram i s elektronikom i worship glazbom. Stvarno u mjuzi postoji neograničeno stvari i žanrova koje možeš napraviti. Kad radim glazbu, na to gledam kao na igru. Dosta često se dogodi da zaboravim na note i na "pravila" i tad se dogodi taj trenutak koji te osvoji. Inače, sviram više instrumenata, iako je gitara broj jedan. U srednjoj školi sam svirao tenor saksofon u limenom orkestru, kasnije trubu. Ako imaš volje, svaki instrument se može brzo svladati.
Prije dva mjeseca postali ste otac. Koliko vas je to promijenilo? Pomažete li supruzi u kućanskim obavezama?
To je najbolja stvar koja ti se može dogoditi. Dolazak bebe te samo može promijeniti na bolje i kad žrtvuješ svoje vrijeme i svoje stvari za to malo predivno biće, to je ljubav. Pomažem supruzi oko svega, zajedno se doslovno trzamo na svaki bebin pokret. Najslađi dio dana mi je kad dođem doma s posla i svi troje se zajedno mazimo.
Koji su vam profesionalni planovi? Namjeravate li i dalje raditi na radiju, imate li možda i ideja za neke nove emisije ili projekte?
Stvarno volim raditi na radiju. Rad na radiju ne gledam kao dosadni posao već kao poslovnu zabavu, ako se tako mogu izraziti. Mislim da to ne može nikome dosadit jer svaki dan je drugačiji, sadržaj na radiju je drugačiji. Radio je medij koji povezuje ljude, koji je dinamičan i neće u budućnosti odumrijeti, eventualno će se prilagoditi modernim vremenima kao što se to događa zadnjih desetak godina. Vjerujem da može postati samo još bolji, a što će budućnost donijeti, to ćemo tek saznati.
VIDEO: Nevjerojatni prizori iz Imotskog! Thompson održao samostalni koncert nakon dvije godine pauze
Sinko, deri samo rock.