ZAGREB - Nakon 3:3 sa Zagrebom, u Maksimiru možda mogu odahnuti, nakon tri uzastopna poraza napokon su u prvenstvu osvojili bod. Koji je još veći zna li se da su igrali s vodećom momčadi prvenstva, Zagrebom. Stoga tih 3:3 u nedjeljnu večer u Maksimiru za Dinamo i nije tako loše. Iako je loše kad se već mora govoriti o nizu od tri poraza i biti zadovoljan remijem s momčadi s kojom je donedavno Dinamo lako izlazio na kraj. No, očito su se vremena promijenila, pa sad i s malim treba biti zadovoljan. No, da ne budemo sarkastični, okrenimo se i ljepšim stvarima.
Gledali smo vrlo zanimljivu, uzbudljivu, preokretima i pogocima začinjenu utakmicu gradskih suparnika, utakmicu koja spada među one zbog kojih se dolazi na stadione ili prati nogomet. I Dinamo i Zagreb imali su uspješnih razdoblja u kojima su bili nadmoćniji, padova u kojima su bili na rubu poraza, da bi pravedno na kraju svaki osvojili po bod ili pak izgubili dva. Dinamo je napokon igrao dobro, naravno, uz podosta pogrešaka zbog kojih je mogao i lako izgubiti susret, no te pogreške trener Lončarević neće tako lako i brzo moći ispraviti. Jedino nije jasno kako su sad u derbiju sa Zagrebom (a bilo je tako i u utakmici s Hajdukom, samo su tada nesretno izgubili) njegovi igrači mogli igrati prilično zrelo i borbeno, za razliku od utakmica sa Slavenom Belupom, Kamenom Ingradom i Rijekom. No, je li kriza - a ona se do nedjelje osjećala u Maksimiru - s nedjeljom i nestala vidjet će se u sljedećim utakmicama, a prva na redu je ona neugodna s Varteksom u Varaždinu. Iz takvih situacija nije lako izaći. Čak da je i u lošijim igrama "plavih" bilo malo više sreće, ne bi bilo tako ružnog i nepamtljivog niza da si Dinamovi igrači nisu u posljednjih nekoliko utakmica na neki način sami ugurali lopte u mrežu i pomogli u matiranju svog vratara. Imali bi sada barem četiri boda više, a to ipak ne bi bilo tako loše. No, nesreća nikad ne dolazi sama, uvijek je prate i nove, pa je zato i Dinamo tako loše pozicioniran na tablici. Što pak ne opravdava "plave" za loše igre. U susretu sa Zagrebom bili su bolji u prvih 45 minuta, suparniku koji je najefikasniji u ligi nisu dopustili ni da bar malo zaprijeti Butini, no onda su u nastavku počeli jako griješiti, dopustili su igračima Zlatka Kranjčara da se razmašu, preokrenu rezultat i dođu u poziciju da i uvjerljivo pobijede.
Srećom po Dinamo, ni Zagreb nije iskazao dovoljno znanja da dokrajči već pomalo grogiranog suparnika, i dečki iz Kranjčevićeve imali su svoje žute minute, pa su na kraju spasili bod. U svakom slučaju, lijepo je bilo na utakmici u Maksimiru, iznimno sportski ugođaj primjer je kako treba pratiti sportske događaje. Vjerujemo da su i svi koji su gledali utakmicu uživali u njoj. A to što je Kranjčar otišao zadovoljniji od Lončarevića manje je važno. Jer, nogomet se igra za gledatelje, a oni su stvarno mogli uživati. Bez obzira na neke poteze koji nisu bili na razini vrhunskih igrača. Uostalom, većina onih koji su igrali u derbiju nije takve klase, vrlo ih je malo u toj eliti ili blizu nje, ali cijela utakmica bila je zanimljiva i uzbudljiva, pa nedjeljno poslijepodne nije zalud potrošeno vrijeme. Nadajmo se da će igrači još napredovati i češće nam omogućiti uživanje u igri, a ne nuditi dosadne uspavanke. Zato, za derbi Dinama i Zagreba - palac gore.
R. Junaci
