Dinamo je u Osijeku napravio 29 prekršaja, jedan manje od domaćina, ne
sviđa se to ni Kruni Jurčiću.
– Ne volim to, ali je dobro što smo pokazali karakter i na veliku
agresivnost Osijeka uzvratili na isti način. Dobili smo i kupili
vrijeme za dalji rad – kaže Jurčić, koji uoči Osijeka nije bio nervozan.
Bio sam miran
– Očekivao sam veću nervozu, no bio sam miran. Dolazim iz manjih
sredina, vidio sam kapacitet svojih igrača i to mi je bilo dovoljno.
Zadovoljan je i mladim igračima, Tomečakom i Sivonjićem.
– Tomečak je smiren, ima inicijativu, ne boji se. Hoće li zadržati
status ovisi i o slaganju momčadi. Sivonjić nije bio na svojoj pravoj
poziciji i nisam sklon takvim potezima. Ali, želio sam agresivnost, a
želio sam i pobijediti, pa mi je trebao igrač koji će ići
naprijed-natrag. Sivonjić je puno trčao i zadovoljan sam – kaže Jurčić.
Slavio nije, nije bilo vremena, a ima i mnogo posla. Primjerice, što je
sa Slepičkom?
– Prekratko sam ovdje i ne mogu sad to reći. Ali, dajmo malo vremena
novima.
Prisjetio se Jurčić svoje karijere i objasnio tko mu je dao poseban
pečat.
Miš bi bio sretan
– Pokojni Zdravko Jurčić Miš, on me profilirao nogometno i kao osobu.
Imao sam sreću raditi s velikim trenerima, Ćirom Blaževićem, Barićem,
Lončarevićem, Poklepovićem, Simonijem u Torinu. Ali, Miš, on bi sad bio
sretan kao malo dijete što sam Dinamov trener. Lutao bi tu po
maksimirskim tribinama da ga nitko ne vidi.
Jeste li se javili Lončareviću?
– Nisam, ali zvat ću ga, dobar sam s Ilijom. Zvat ću i Vlaka, volim
razgovarati o nogometu, a on mi može pomoći jer je vodio momčad.
Već sad se veseli reprezentativnoj stanci i kratkom pripremnom ciklusu
sa svojom momčadi.
ZADOVOLJAN Tomečak i Sivonjić bili su na visini zadatka, o Slepički zasad nema stav