Katkad je najljepše zvati se Bože Miličević ili Zoran Gobac. Menadžeri velikih klubova, Cibone VIP-a i Zagreba. Promatrači sa strane reći će, vrlo uspješni menadžeri. Dok Dinamo, Hajduk, Zadar, Split, Mladost ili Jug samo povremeno uspijevaju bljesnuti u europskim okvirima, njihovi klubovi ondje su vrlo postojani, nerijetko i uspješni. Oni znaju odraditi svoj menadžerski posao, a ako katkad i zakažu, već će uskočiti neki dobročinitelji. Primjerice, grad Zagreb koji će izdvojiti oko sedam milijuna kuna, kao što je bio slučaj prošli tjedan. Zašto? Za sanaciju klubova. Kakvu? Nemamo pojma, vjerojatno pojma nemaju ni oni koji su tao odlučili. Zašto su onda dali novac? Vjerojatno po inerciji, nije im prvi put. Davali su i njihovi prethodnici, pa zašto ne bi i oni?
Međutim, zanimljiva je šutnja ostalih zagrebačkih klubova. Košarkaši Zagreba ili Zrinjevca, rukometaši Medveščaka ili Lokomotive, nogometaši Dinama ili Zagreba, pa i vaterpolisti Mladosti, nisu ni pokušali podići glas zbog poprilično neravnomjerne raspodjele novca. Valjda misle da su previše mali da bi dizali glas protiv velikih. To bi još bilo logično objašnjenje, ali, nažalost, ne i istinito. Šute zato što su i oni na sličan način otvarali kuverte pristigle iz Grada ili Zagrebačkog športskog saveza. Kuverte koje nisu bili uračunane u godišnji proračun, pa čak ni u godišnju pričuvu za hitne slučajeve. Dakle, netko je bio uskraćen da bi oni dobili, i zato sada moraju šutjeti.
Ustvari, to je stil življenja naših klubova, odnosno onih koji ih vode. Napravite nerealan proračun, a kad voda dođe do grla, već će netko sa strane uskočiti. Uvijek je netko s nekim dobar. Tim se novcem kalkulira kao s normalnim, čak i redovitim. Tako je javna tajna da je ZŠS na račun rukometaša Zagreba svojedobno uplaćivao iznose koji su bili i veći od tri milijuna kuna, koji su im neki dan prebačeni na račun. Vidimo da se i Perica Bukić žali zbog toga što je njegovu Mladost Grad zaobišao, ali kao da je zaboravio na ogroman kredit koji je dobio samo zato što je ZŠS bio jamac. Nemojte ni dvojiti tko ga sada otplaćuje...
Bože Miličević priča da je Cibona četiri milijuna kuna dobila za plaćanje poreza i PDV-a, a ne za plaćanje igrača. Kao da se porezi ne tiču Cibone. Iskreno, rado bismo preuzeli vođenje tvrtke u kojoj bi naš posao bio samo plaćati igrače, a državi ostaviti neka namiri sva njena davanja... A priča o tome koliko Zagrebu znače Cibonine europske utakmice? U redu, to možemo prihvatiti, ali ne na takav način. Ako Zagreb treba jaku Cibonu, Mladost ili Dinamo, onda neka se to javno objavi, pa neka svi Zagrepčani znaju da će ove godine iz svojih plaća za njih izdvajati određeni iznos. Tada više nitko ne bi morao prodavati priče o novcu za sanaciju kluba. Mogu se građani i sami izjasniti na referendumu žele li izdvajati svoj novac za jaki vrhunski sport u gradu ili ne. Postoji mnogo načina da se novac podijeli puno poštenije nego što je to bio slučaj prošli tjedan.
Klubovi stalno plaču za novim zakonom o sportu. Zašto? Sada ne moraju plaćati ni poreze, ni pripreze, igračima isplaćuju na kojekakve načine, a svako malo su u redu na državnim blagajnama. U profesionalizmu, za kojim toliko plaču, svega toga nema, u njemu je tržište jedini zakon. Ili Bože, Zoran i Perica već imaju u rukavu pripremljene neke nove adute kojima će pokriti svoje nerealne financijske projekte?
Dakako, krivo bi bilo uprijeti prstom samo u klubove. Netko ih je naučio tako živjeti. Uglavnom - političari. Valjda će i oni s novim zakonom prihvatiti i zakonska pravila ponašanja. Bez toga pomaka neće biti, jer klubovi će uvijek zagrabiti tamo gdje mogu. Ne obazirući se koliko je to doista dobro za sport.
R. Šola
