Točno prije godinu dana na predstavljanju drugoga sveska Hrvatske enciklopedije njezin glavni urednik i tadašnji glavni ravnatelj Leksikografskoga zavoda "Miroslav Krleža" akademik Dalibor Brozović, najavljujući treći svezak toga kapitalnog jedanaestosveščanog enciklopedijskog projekta, kao najdelikatniju temu koju treba obraditi sljedeća knjiga naveo je prikaz Domovinskoga rata. "Svjesni smo osjetljivosti te teme", rekao je tada akademik Brozović, "o kojoj, možda ne otvoreno, ali stvarno u društvu postoji polariziranost, različita viđenja: pisat ćemo o tome ozbiljno, istinito, objektivno i znalački; pristupit ćemo temi znanstveno i povijesno, premda je taj pristup najteži za blisku prošlost. Nećemo kao izdavači Hrvatske enciklopedije biti zadovoljni ako našim člankom o Domovinskome ratu bude zadovoljan samo jedan pol našega društva".
Sad, cijelu godinu nakon najave takva enciklopedijskoga pristupa najsudbonosnijim događajima hrvatske novije povijesti i pune godine dana u kojoj su još izraženijima i oštrijima postale polarizacije hrvatske političke javnosti oko te teme, u prilici smo provjeriti jesu li izložene nakane ostvarene, je li se prikaz Domovinskoga rata približio idealu enciklopedičke struke da sve zabilježi i opiše hladnim, znanstvenim, emocijama neobojenim i političkim aktualijama neokaljanim diskursom.
Treći je svezak Hrvatske enciklopedije naime upravo dovršen i ovaj će tjedan na dvama predstavljanjima (najprije užem, za novinare, 3. listopada, pa širem, svečanom za uzvanike, 5. listopada) biti upućen u javnost. Na više od 720 stranica svezak donosi građu od sloga "Da" do sloga "Fo". Među najopširnijim je člancima upravo onaj o Domovinskome ratu: zaprema sedam enciklopedijskih stranica tekstualnoga dijela prošaranih s mnoštvom fotografija i zemljovida, te dvije stranice u boji s tabelarnim kartografskim prikazom agresije na Hrvatsku i oslobađanja zaposjednutih područja.
Članak je strukturiran u nekoliko zasebnih cjelina. Za uvodnim dijelom sa sažetom početnom definicijom Domovinskoga rata kao obrambenoga rata "za neovisnost i cjelovitost hrvatske države protiv agresije udruženih velikosrpskih snaga - ekstremista u Hrvatskoj, JNA te Srbije i Crne Gore", slijede podnatuknice: Politički okvir i uzroci rata, Oružana agresija (s ulomcima o ratnim operacijama na istočnoslavonskom, zapadnoslavonskom, banovinskom, ličkom, sjevernodalmatinskom i južnodalmatinskom bojištu, te obrani Jadrana), Razmještaj mirovnih snaga UN i jačanje hrvatske vojske, Završne operacije, te Posljedice rata. Kronološka okosnica zbivanja učvršćena je obiljem faktografskih podataka u kojima činjenice o događajima pretežu nad imenima koja su obilježila te događaje (osim predsjednika Tuđmana, i nekolicine inozemnih političara, ne navodi se ni jedna druga važna ličnost hrvatskoga vojnog ili političkog života u to doba).
Kontroverze oko događanja nakon Oluje, najveće oslobodilačke akcije Domovinskoga rata, koja je donijela preokret na vojnostrateškome planu jer su njome srpska pobuna i agresija na Hrvatsku vojno poražene, Hrvatska enciklopedija rješava kratkim ulomkom u kojem piše: "Srpske snage povukle su se u rasulu. Većeg otpora uglavnom nije bilo. Zajedno s oružanim snagama iz Hrvatske je pobjegla i većina srpskog civilnog stanovništva. Ponašanje HV-a i policije prema zatečenom srpskom stanovništvu za vrijeme operacije bilo je korektno, međutim su se poslije dogodili slučajevi osvete kao i paleži i pljačke, što je negativno odjeknulo u zemlji i inozemstvu".
Svim će pak Hrvatima kad pročitaju hladne statističke podatke (iza kojih stoje tragične osobne sudbine stotina tisuća žrtva rata) posve "neenciklopedički" proraditi emocije: prema podacima iz 1999., navodi se u Enciklopediji, u Domovinskome je ratu na hrvatskoj strani poginula 12 131 osoba, a kao "nestali" registrirana je još 2251 osoba. Ranjene su 33 043 osobe, od toga broja 9816 bilo je civila. Oštećeno je i uništeno 183 526 stambenih zgrada. Na kraju 1991. u Hrvatskoj bilo 550 000 prognanika i još oko 150 000 izbjeglica u inozemstvu.
Među kompleksnijim člancima u trećem svesku još je prikaz Europe (i niza europskih političkih i drugih institucija), Dubrovačke Republike, Dalmacije, po zakonu abecede tu su se našle i natuknice o niz država i naroda (Danska, Egipat, Engleska, Etiopija, Filipini, Finska...), podrobno su opisani složeni pojmovi i njihove izvedenice poput demokracije, elektrike, ekonomije, diplomacije, društva, države, federalizma, feudalizma... Opisane su znamenite obitelji hrvatske povijesti i njihovi najistaknutiji članovi (Draškovići, Držići, Draganići, Divnići, Dobrojevići, Đurđevići...). Tu je i objektivno znanstveno tumačenje danas osobito aktualnoga pojma "džihad", golemi članak o duši, a natuknica o nedavno umrlom kazališnom umjetniku i književniku Tomislavu Durbešiću, čiji datum smrti nije stigao biti uvršten u Enciklopediju, zorni je dokaz stare i za enciklopediste i leksikografe prilično frustrirajuće činjenice o prebrzom zastarijevanju njihova mukotrpna, nikad posve zaokružena posla.
Mirjana Jurišić
