Kad ih vidite skupa u poslu i razgovoru, nikada vam ne bi palo na pamet da je Dubravko Čuvar bio žestoki protivnik ideji i želji svog sina Karla da se bavi poljoprivredom. Razlog zbog kojeg ga je htio odgovoriti bio je jednostavan – i sam je na svojoj koži iskusio život poljoprivrednika, obrađivao oko 400 hektara tuđe zemlje, držao blago, imao svu silu mehanizacije... Sve sam rasprodao. Ostali su te 2008. samo lopata i motika – kaže dok pogledavamo prema prostranom dvorištu u kojem su junad za tov, ovce, svinje i kokoši, a ispred kuće u Starjaku, naselju u sastavu glavnoga grada, parkirana je poljoprivredna mehanizacija. I to samo manji dio. Ostalo je u garažama koje imaju u najmu, a bilo bi dobro kad bi ih imali još.
Obrađuje zemlju i drugima
Naime, Karlo ipak nije poslušao oca, iako živi petnaest minuta vožnje od zagrebačke Arene i još toliko od Jelačić placa, poljoprivreda mu je jedini izvor prihoda. Startao je od nule, gospodarstvo ima već deset godina, otkako je završio za šumarskog tehničara. Kasnije se i prekvalificirao za poljoprivrednika. – Od malena sam bio non-stop u traktoru, odrastao sam u poljoprivredi. I onda odjednom tata kaže da više nećemo ni svinje za sebe držati. A mene je vuklo i kad sam završio školu preuzeo sam gospodarstvo koje je godinu ranije otvorila mama pa smo spremali sijeno u kockaste bale i prodavali ga konjičkim klubovima – kaže 27-godišnji Karlo koji obrađuje ukupno 120 hektara zemlje i na većini sije kukuruz, soju, ječam, pšenicu, zob i tritikal. Dvadeset hektara je u ekološkoj poljoprivredi i tu imaju djetelinsko-travne smjese, za prehranu stoke.
Ratarski dio proizvodnje Karlova je briga, a osim obrade zemlje koju uglavnom imaju u najmu, iz usluge obrađuje zemlju i drugima – ore, sije, prska, balira... – Puno se traži malčiranje jer nitko ne kosi. Bude tog sve više – domeće majka Anita. Ovaj su kraj preplavile kuće za odmor s bazenima, poljoprivreda zanima samo rijetke, i to jedino kao dodatni izvor prihoda, a starosjedilaca u Starjaku ostalo je vrlo malo. Karlo Čuvar jedan je od tih entuzijasta, no to što je poljoprivrednik iz Zagreba ima svojih nedostataka, poput one kod prijava na natječaje jer je na razvijenom području pa u startu ima manje bodova.
POVEZANI ČLANCI:
Otac Dubravko, "protivnik" poljoprivrede u svom dvorištu, brine se o životinjama, a to što su u radu na gospodarstvu uključene dvije generacije, rezultiralo je odličnim spojem očeva iskustva s Karlovom mladošću i poletom. Dio posijanog izvoze, uglavnom u Italiju, poput soje koja se tamo preradi pa na tržište Hrvatske vraća kao puno skuplja sojina sačma koja se koristi u prehrani stoke, objašnjava Karlo.
S obzirom na male otkupne cijene koje postižu za plodove svojih polja – tona kukuruza je, na primjer, trenutno na 130 eura, a nije isključeno da će biti i manje – odlučili su vrijednost svoga rada podići uzgojem stoke pa je u planu da na većoj parceli državne zemlje koji su dobili u najam, 47 hektara, drže goveda u sustavu krava-tele. Obitelj Čuvar sada ima tovnu junad, obično oko 15 komada. Mlade bikove kupuju kad imaju između 200 i 250 kilograma, zatim ih hrane oko deset mjeseci, dok ne postignu težinu od 700-800 kilograma.
Onda ih vode u klaonicu, a meso se pakira u pakete od pet i deset kilograma. S plasmanom nemaju problema, prodaju na kućnom pragu, a ljudi se unaprijed pribilježe za željene količine. Trenutna je cijena osam eura za kilogram, kolika će biti ubuduće, ovisi po kojoj će cijeni oni nabaviti stoku. Osim o blagu, tata Dubravko se brine i o administraciji te prati natječaje za EU fondove uz čiju su pomoć i kupovali traktore i priključke čija je vrijednost oko 400.000 eura. Bez kombajna, koji također imaju.
Plan: ulaganje u modernizaciju
– O papirologiji ne znam baš ništa. A i što bih stigao napraviti da se moram još i njima baviti. Ubija ta birokracija – kaže Karlo, inače i predsjednik Udruge orača Grada Zagreba. Na gospodarstvu pomaže i majka Anita, a Karlova zaručnica Valentina i sestra Petra u poljoprivredi se baš i ne vide. – Onaj entuzijazam koji sam imao 2017. ponekad popušta. Da je sve drukčije posloženo, imalo bi smisla. Znam kukati što nisam poslušao tatu, al' povratka nema – kaže Karlo Čuvar kojemu je plan daljnje ulaganje u modernizaciju proizvodnje, a u opisu obiteljskog gospodarstva navodi: "Vidimo se kao brod koji je bacio sidro u tešku, ali plodnu hrvatsku zemlju."
>> FOTOGALERIJA Ovo su najmanje naseljeni otoci u Hrvatskoj: Za pola ih niste čuli, a na jednom živi samo jedna osoba
Nemojte u novine tako javno da vas gazde ne unište. Pa jel znate gdje vi živite? Alo.