SPLIT - Osmorica pripadnika 72. bojne Vojne policije optuženih za ratni zločin nad civilima u Vojno-istražnom centru u Lori sredinom 1992. godine nepravomoćno su jučer oslobođeni odlukom sudskog vijeća splitskoga Županijskog suda pod predsjedanjem suca Slavka Lozine. Petorica su puštena iz pritvora nakon 12 mjeseci, dok je za bjeguncima Tomislavom Duićem, Miljenkom Bajićem i Josipom Bikićem Čopom povučena tjeralica. Tužitelj Michelle Squiccimarro nije želio komentirati presudu, no najavio je da će se Državno odvjetništvo žaliti na odluku. Sudsko vijeće donijelo je jednoglasnu odluku.
Presuda je objavljena u dupkom punoj velikoj dvorani splitske Palače pravde. Nakon što je sudac Lozina završio jednosatno obrazloženje presude, sudnicom se prolomio gromki pljesak, s kakvim je inače suđenje i počelo 10. lipnja. Proglašenje je prošlo bez najmanjeg incidenta.
Sudsko vijeće utvrdilo je da nakon provedenog dokaznog postupka nije bilo nikakve druge mogućnosti nego da se optuženici oslobode. Čak u pitanje nije bilo dovedeno ni načelo "in dubio pro reo". Nije utvrđeno da su sudjelovali u premlaćivanju na smrt pritvorenika Nenada Kneževića i Gojka Bulovića, te da su zlostavljali i mučili osobe srpske nacionalnosti, dovedene, kako je bilo navedeno u optužnici, u Loru bez valjanog naloga. Dokaznim postupkom utvrdilo se da su dovođeni po nalogu meritornih tijela, i to zbog sumnje da su sudjelovali u oružanoj pobuni protiv RH.
- Svima nam je žao što su Knežević i Bulović stradali a da krivac nije nađen - ustvrdio je sudac Lozina, nazvavši okolnosti njihove smrti potpuno nerazjašnjenom situacijom. Optužnica je, prema njemu, utemeljena na uopćenosti, na kojoj se nije mogla donijeti drukčija odluka. Nitko od zlostavljanih osoba nije prepoznao, niti imenovao optuženike.
- Javnost je bila zaražena napisima, VIC Lora nije bio koncentracijski logor, kao što su neki mediji prikazivali. To nije bio privatni zatvor optuženika! Tamo nije bilo nehumanog ponašanja - kazao je Lozina.
Vijeće je ocijenilo da je optužnica neosnovana jer u Lori 1992. godine nije bilo ni moguće počiniti ratni zločin. Naime, u Splitu nije bilo oružanog sukoba, niti okupacije, a takvo djelo se prema Ženevskoj konvenciji i ne može počiniti nad vlastitim državljanima. Sud je kao meritoran uzeo prvi iskaz svjedoka Zlatka Sulejmanovića dan u predistražnom postupku, koji je radi prijetnji na raspravi promijenio iskaz. On je teretio pripadnike interventnog voda Bikića, Bajića i Banića, no iskaz je proturječan iskazu njegova šefa smjene Davora Perišića. Osim toga, nakon očevida na mjestu, vijeće je ocijenilo da je čuvar Sulejmanović mogao vidjeti kolege gdje idu, ali ne i kamo su otišli. Slobodan Mikulić, branitelj Tonćija Vrkića, drži da presuda nije rezultat navodne naklonosti suda.
- Takva je odluka bila izvjesna još u trenutku podizanja optužnice, jer u istrazi prikupljeni dokazi nisu upućivali na konkretnu odgovornost optuženika. Više od svega raduje da vijeće nije podleglo pritiscima - kaže Mikulić.
Evelin Tonković, branitelj Miljenka Bajića, smatra kako je ovakva presuda pravedna i odgovarajuća. Volio bi da je javnosti pružena mogućnost uvida u sudski spis, jer je zbog fragmentarnosti iznošenja stvoren dojam da je Lora bila privatni logor optuženika.
Dragan Miljuš
