ZAOSTALE MINE

"Ne mogu kući u Pokupsko jer je teren miniran"

13.11.2002.
u 00:00

* Šokantan podatak: pod minama još 56,4 četvorna kilometra Zagrebačke županije! * Mine i druge iz rata zaostale ubojite naprave stalno prijete - i kad pirotehničari obave svoj posao, uvijek postoji mogućnost da netko od nesavjesnih građana odbaci ubojitu napravu

Škabrnjska tragedija, u kojoj je od, pretpostavlja se zaostale mine, stradalo četvero djece aktualizirala je problem sigurnosti stanovnika "zagrebačkog prstena": na području Zagrebačke županije još uvijek su 56,4 četvorna kilometra pod minama zaostalim iz rata! U Hrvatskom centru za razminiranje procjenjuju da je minski sumnjiv teren još i veći. Minama je "najzagađenije" Pokupsko gdje su od 1991. godine do danas zabilježena tri minska incidenta u kojima su život izgubile dvije osobe, jedna je osoba teže ozlijeđena dok je jedna prošla neozlijeđeno.

- Prava je sreća što nas nije više stradalo. Bez obzira što je teren miniran, čovjek bi rado došao do "rodne grude", obradio zemlju, stalno se nadajući da neće nagaziti smrtonosnu napravu. S vremenom se nauči živjeti "ruski rulet" i zaboravi mine. Barem tako neki moji znanci žive. Ja se ne usudim do svoje kuće u Pokupskom, bojim se mina. Taj teren treba hitno razminirati. Što se uopće čekalo dosad? - "grmio" je na naš dežurni telefon Josip K., iz Pokupskog koji u Zagrebu živi od početka Domovinskog rata.

U Hrvatskom centru za razminiranje su svjesni problema i težine zadatka što je pred njima. No, nedostaje im ljudi i novca za taj iznimno odgovoran i težak posao. K tomu, postupak razminiranja mučan je, dugotrajan i skup, a stopostotnu sigurnost građanima zapravo nitko ne može zajamčiti. Mogućnost da neki od nesavjesnih građana na razminirano područje, ili ono koje nije ni bilo minirano, ostavi neko iz rata zaostalo streljivo - uvijek postoji. Čini se da policijska istraga nedavnog stradanja djece u Škabrnji upućuje upravo na to.

- Kada nema preciznih podataka o tome gdje su mine postavljene minski sumnjivim dijelom proglašava se područje na udaljenosti 500 metara od poznate crte tj. bojišnice. Ipak, i nakon razminiranja teško je ustvrditi kada je neko područje potpuno sigurno. Pirotehničarima je teže pronaći jednu minu nego očistiti cijelo minsko polje - otkriva Igor Turudić, direktor tvrtke za humanitarno razminiranje Ru-Ru d.o.o. Ta je zagrebačka tvrtka osnovana 1998., i za sada jedina u Hrvatskoj koja zadovoljava ISO standarde.

Na razminiranju Zagrebačke županije, području uz crtu bojišnice od Auguštanovca do Lijevih Štefaneka u općini Pokupsko, radili su u tijekom 1999. godine. Upravo tada, točnije 22. listopada te godine, smrtno je stradao njihov pirotehničar Jozo Barić.

- Tragedija se dogodila u šumi kod Kupe blizu Auguštanovca tri minute prije završetka posla. Naš kolega je ostao bez obiju nogu i na putu do bolnice preminuo - s tugom se prisjeća I. Turudić te dodaje kako je osiguravajuće društvo, kod kojeg tvrtka osigurava sve djelatnike, supruzi i malodobnoj djeci pokojnog Barića u kratkom vremenskom roku isplatilo novčanu naknadu. Svjestan je, ipak, da bol za izgubljenim ocem i suprugom obitelji nitko i ništa ne može nadoknaditi.

Više nego svi ostali smrtnici, pirotehničari su svjesni da se s posla možda nikada neće vratiti. Tko su ti hrabri ljudi koji svaki dan idu u polja smrti?

- U tvrtki Ru-Ru zaposlen je 41 djelatnik. Na teren odlazi 37 zaposlenika - 24 školovana pirotehničara, medicinsko i pomoćno osoblje. Ovih dana su na području oko Benkovca uz trasu buduće autoceste - kaže direktor I. Turudić.

M. Mapilele

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije