Čini se da bi samo povratak Kraljice Majke mogao uzbuditi Britance kao moguće ponovno okupljanje grupe Oasis. Nije ni čudno, jer radi se o velikom britanskom bendu koji, bez obzira na to da li ga voljeli ili prema njemu imali ironičan stav, ostaje istoznačnica za uvijek željeni (golemi) uspjeh britanske pop scene. Oasis su bili jedni od onih koji su mogli dominirati medijima i pronositi slavu britpopa, iako su umjesto njih mnogi u devedesetima puno više voljeli Blur, Pulp ili Suede.
Neslužbene najave od prije neki dan spominjale su mogućih 10 koncerata na stadionu Wembley, ali službeno je potvrđeno ukupno 14 koncerata u Velikoj Britaniji i Irskoj, koji započinju na stadionu u Cardiffu 4. i 5. srpnja iduće godine i traju do zadnja dva nastupa u Dublinu 16. i 17. kolovoza, između kojih će Oasis nastupiti u Manchesteru, Londonu (četiri stadiona Wembley) i Edinburghu. Ulaznice za 14 povratničkih nastupa Oasisa u prodaju su puštene 31. kolovoza.
Višegodišnje priče o mogućem okupljanju najvećeg britpop benda iz devedesetih tako su dobile konkretan ishod. Braća Noel i Liam Gallagher zadnji put zajedno su s Oasis nastupili u Parizu 2009., pa je i to zgodna 15-godišnjica od rastanka, kad je Liam razlupao Noelovu gitaru, a ovaj nakon svađe drugi dan objavio priopćenje da odlazi iz Oasis i da nema načina da ponovno surađuje s bratom, barem ne na pozornici. Obojica su od tada imali relativno uspješne samostalne karijere s postavama Beady Eye (Liam) i High Flying Birds (Noel), ali okupljanje Oasisa oduvijek je bilo na umu većine publike koja ih je doživljavala poput Beatlesa devedesetih.
Dakako, više zbog slične pompe nego glazbenog značaja koji nikada nisu dosegli, ali neprijeporno je da su Oasis bili veliki bend i prava tvornica vijesti, skandala i "bračnih svađa" braće Gallagher, pogodnih za britanske medije. Ove godine obilježava se i 30. godišnjica objave prvog njihovog albuma "Definitely Maybe", čije pjesme je i Liam Gallagher izvodio na svojim ovogodišnjim koncertima, pa zašto onda ne bi i zajedno s ostatkom benda?
I drugi album "(What's the Story) Morning Glory?" bio je pun hitova poput "Champagne Supernova", "Don't Look Back in Anger", "Wonderwall" i "Some Might Say" koji su nastavili niz uspješnih himni poput "Live Forever" ili "Rock 'n' Roll Star" s prvijenca, ali je već treći album "Ne Here Now" iz 1997. bio posljednji iz tog klasičnog trija koji kasnije nije ponovljen niti adekvatno nastavljen prosječnim albumima "Standing on the Shoulder of Giants", "Heathen Chemistry", "Don't Believe the Truth" i "Dig Out Your Soul" kojim su 2008. završili rad u tonskom studiju.
VEZANI ČLANCI:
S protokom godina Oasis su pretvoreni u lajavu atrakciju koja je više punila tabloide vijestima nego ploče zanimljivim pjesmama, a usput je postajala sve ogoljenija namjera Noela Gallaghera za boravkom na vrhovima britanske top liste bez obzira na žrtvovanje inspiracije. Odsvirali su Oasis i mnoge velike koncerte, od kojih su najspektakularniji bili oni na britanskom festivalu Knebworth 1996., na londonskom stadionu Wembley 2000. ili četiri godine kasnije na festivalu Glastonbury. Ti nastupi ostali su zapamćeni kao publici najdraže masovke i dokaz uspjeha grupe koja je u prednjem dvojcu uvijek imala "kraljeve drame" sposobne napraviti cirkus zanimljiv medijima koje su zanimali Oasis.
Danas se sa sigurnošću može govoriti da je rekonstrukcija scene ono što se dogodilo britpopu devedesetih. U okviru euforije i povratka tradicije britanske pop glazbe na prva mjesta top ljestvica, u glazbi novih zvijezda poput Oasis, Blur, Suede ili Pulp čulo se jasno citiranje općih mjesta prošlosti britanske glazbe. Mjesto na listi prioriteta otočkih medija - koji su cijelu scenu i napumpali do neslućenih razmjera u želji za "stvaranjem" scene, makar i na silu - jedni za drugim iskoristili su nabrojani izvođači, Oasis jesu postali najveći već i zbog jednostavnijeg korištenja poetike Beatlesa, Suede su bili na tragu Bowieja, Pulp su po artističkom svjetonazoru postali Roxy Music devedesetih, a Radiohead su ionako već proglašeni novim Pink Floydima i Genesisima zajedno.
Iako se nisu uspjeli u planiranim razmjerima probiti na sjevernoameričko tržište, Oasis su postajali sve veći, i tromiji, na Otoku i po Europi. Nakon što su prvi, najbolji albumi "Definetly Maybe" i "What's The Story Morning Glory" pokazali ipak prisutan talent i sposobnost recikliranja povijesti britanskog rocka, kasnije nije puno toga ostalo za pokazati, a nepobitno je da je priča svakim novim albumom postajala sve razvodnjenija. Prekretnicu je označio treći album "Be Here Now": nakon što se ispumpao udarni naboj prvih ploča, teško se bilo oteti dojmu da je prepisivanje uzora i nezajažljiva samoreklama iz usta glavnog autora Noela odnijela prevagu nad glazbenim sadržajem.
Rasformiranje originalne postave i odlazak trojice glazbenika dokazao je da je s braćom doista teško surađivati. Povratkom Oasisa 2025. poznata "bitka za Britaniju" iz vremena britpop ratova devedesetih dobit će svoj nastavak. Dakako, govorimo o vječnom dualizmu grupa Blur i Oasis koje su prije trideset godina, a i kasnije, bile glavno mjesto sukoba na sceni tadašnjeg britpopa i stalna otočka priča o rivalstvu.
U prošlosti se često (i pogrešno) govorilo o suprotnosti Stonesa i "umivenih" Beatlesa, jer su menadžeri i jednih i drugih namjerno podgrijavali medijske antagonizme i programirano stvorili predložak po kojemu su potencirane mnoge buduće suprotnosti, od Sex Pistolsa i Clash, do Oasis i Blur. No, mora se priznati, Oasis su prodali daleko više ploča, a njihov današnji status na streaming platformama ili mlađa publika na nastupima Liama Gallaghera pokazuju da su se za njih "uhvatili" i mnogi koji nisu bili niti rođeni u vrijeme njihovih uspjeha devedesetih. Ujedno, činjenica da su njihove milijunske naklade u svijetu bile oko pet puta veće od primjeraka albuma prodanih u Velikoj Britaniji, pokazuje da su Oasis ipak bili itekako uspješan izvozni proizvod, a ne samo ljubav lokalnih otočkih medija i poklonika.
GALERIJA: Oženio se sin košarkaške legende Tonija Kukoča, pogledajte predivne kadrove s vjenčanja
Noel Gallagher nastupio je s High Flying Birds u Zagrebu 2016. i održao sjajan koncert u rasprodanoj Tvornici, kamo je nastup premješten s planirane Šalate zbog slabije prodaje ulaznica. No, svejedno je dao sve od sebe, a kad sam 2017. sjedio s njim za stolom na zabavi nakon koncerta U2 na rimskom Olimpijskom stadionu, kojima je bio predgrupa, Gallagher nije prestao pričati kako se u Tvornici radilo o jednom od njegovih najboljih koncerata uopće, na kojem publika nije "pjevala samo pjesme Oasis, nego i moje iz samostalne karijere".
Imao sam priliku gledati ih 1995. u newyorškom Roseland Ballroomu prilikom njihovog prvog posjeta Americi, u istom tjednu kad i njihove konkurente Blur, malo dalje u dvorani Palladium.
Koliko su novi britpop bendovi zagolicali maštu mladih Amerikanaca pokazivale su i njihove odjevne kombinacije, u kojima su se natruhe modsa miješale s post-punk outfitima, svjedočeći o vječnim utjecajima koji su se protezali od The Who, preko The Jam i The Clash, pa do Oasis i Blur. Sjećam se da je prije samog koncerta Oasisa s razglasa pušten cijeli album "Let It Bleed" Rolling Stonesa, što je također ukazivalo na podrijetlo inspiracije i želje (tada) mladog britanskog benda u usponu.
Bila su to legendarna vremena, a jesu li Oasis na kraju postali jedno od većih pop-razočaranja proizašlih iz devedesetih, pitanje je koje najčešće dobiva suprotan odgovor, ovisno o tome koga pitate. Što se političkih podrški tiče, i tu su Oasis odradili svoje; u vrijeme kad su Billa Clintona javno podržavali U2 i Bruce Springsteen; Vaclava Havela Lou Reed, Rolling Stonesi i Bob Dylan, Oasis su bili u društvu Tonyja Blaira, pa ih neki danas u retrospektivnim tekstovima u Britaniji, poput Guardiana, svrstavaju u "preteču Brexita".
Najava stadionske turneje idućeg ljeta omogućit će im nastavak misije, a s obzirom na zalihu pjesama nedvojbeno imaju priliku iskombinirati dovoljno toga za spektakularni povratak, što će puniti stranice vijesti sljedećih mjeseci. Ili godina, nastave li i dalje kao Oasis.
VIDEO: Venecijanski filmski festival pun je elegancije i glamura: Evo tko su najbolje odjevene zvijezde
Trebali su nastupiti na jednom festivalu u Konstanzu na granici Švicarske i Njemačke dva dana poslije Pariza. Došao sam na festival ne znajući da su se razišli, kao i većina posjetitelja, umjesto njih nastupili kao zamjena Deep Purple.