Poput većine mladih Slavonaca, i on je bio krenuo put Irske, i to prije nekih petnaestak godina, kad još nije izgledalo da će rijeka ljudi iz Hrvatske pohrliti na zeleni otok. Desetak dana nakon odlaska vratio se Branko Pilaš u svoje Viškovce kod Pleternice jer razlog njegova odlaska nije bilo preseljenje – o njemu nikada nije ni razmišljao – već natjecanje orača:
– Sreća da smo ponijeli kulen. Meni tamo sva hrana ima isti okus – govori 40-godišnji Branko, posljednji svinjogojac u svome selu.
Rezultat koji je postigao na natjecanju baš i nije bio zapažen, no to i nema veze. Bitnije je ono danas, a to je da je Branko s obitelji – suprugom Kristinom, kćeri Petrom, sinom Patrikom i roditeljima Šteficom i Petrom te još jednim zaposlenim radnikom – godišnje uzgoji između 200 i 250 svinja, uljarice, žitarice i kupus ima na 90 hektara što vlastite što zemlje koje ima u najmu, a bavi se i obradom zemlje iz usluge jer ima svu potrebnu mehanizaciju. Još je 20 hektara zemlje koju je nekoć obrađivao poljoprivredni kombinat Branko na natječaju dobio u najam, ali već godinu dana čeka na ugovor.
– Naslijedio sam gospodarstvo od majke – kaže Branko koji je očito povukao majčin gen jer oboje su zbog poljoprivrede dali otkaze na stalnim poslovima koje su imali, ona u trgovini, on na mjestu voditelja voznog parka.
– Mi smo krenuli najprije s uslugom tova, zatim smo napravili prasilište i počeli držati krmače – govore Brankovi roditelji.
– Prije 15 godina odlučio sam da ću ostati i raditi ovo što danas radim. Ne bih više išao nigdje raditi, samo kod svoje kuće. I mogu reći da se od poljoprivrede može živjeti. Nekad se radi više, nekad manje. Ali treba raditi. Kad sam preuzeo gospodarstvo, povećali smo proizvodnju i proširili proizvodne kapacitete. Za probu smo bili posadili kupus na pet hektara. Sad ga imamo na 12. Posadili smo ga uz Orljavu, zbog navodnjavanja – govori nam Branko dok njegovim dvorištem prolazimo pokraj stabala voća i plastenika s povrćem prema svinjcima.
U kombajnu se prije znojilo
Usput zastajkujemo kod radnih strojeva.
– Sve je sad kompletno, stare smo strojeve pretvorili u nove. Plan je bio uzeti traktor na kredit, ali dobio sam ga na mjeri za mlade poljoprivrednike. Koja je to odskočna daska bila – dodaje Branko.
Njihovi su svi strojevi suvremeni, moderne tehnologije, a iako nisu baš “ispod čekića” i imaju puno radnih sati, izgledaju kao da su netom izašli iz tvornice.
– Kad dođemo s polja, prvo u ruke uzimamo miniwash – kaže Petar Pilaš.
Kombajnom kojim Patrik, učenik srednje poljoprivredne škole, voli raditi, upravlja se uz pomoć joysticka i volana. Uostalom, on je taj kombajn i izabrao:
– Noge ti trebaju samo da se popneš – demonstrira nam.
– I traktor ima kompjutorsko praćenje pa kad je Branko bio na moru zvao me s godišnjeg i rekao točno u kojoj sam njivi bio – govori Petar.
– Prije si se znojio u kombajnu, znao sam smršavjeti po tri kilograma. A sad se toliko udebljam – smije se Branko.
Sin će nastaviti posao u poljoprivredi
– Nekad si oraču nosio hladno piće, a sad je orač taj koji na njivu drugima hladno piće nosi. Svi ti strojevi imaju klimu, radio... – domeće njegov otac objašnjavajući nam kako se i špricanje obavlja preko satelita, a ako se na neki komad zemlje slučajno skrene pa bi se tu špricanje na istoj površini udvostručilo, sustav ga gasi, da do toga ne dođe.
Naposljetku stižemo i do svinjaca u kojem su krmače teške oko 350 kilograma. Pilaševi uzgajaju svinje pasmina njemački i švedski landras, jorkšir i durok. Na jesen će na tržište plasirati novu rundu tovljenika teških od 120 kilograma naviše. Prodaju ih za 13 kuna po kilogramu. Za praščiće koji će u blagdansko vrijeme završiti kao pečenke po kilogramu dobiju 20 kuna.
Branko Pilaš namjeravao je na gospodarstvu napraviti tovilište i septičku, javio se na natječaj za sredstva iz europskih fondova, prošao na mjeri, no po svemu sudeći morat će od nje odustati. Naime, s obzirom na to da su znatno poskupjeli materijali potrebni za gradnju, prvenstveno željezo i drvo, prvotna vrijednost investicije koja je trebala iznositi 600.000 kuna plus PDV popela se na čak milijun kuna. Plus PDV.
No zato od jedne druge mjere na kojoj je prošao nije odustao i njezinu realizaciju privodi kraju. Radi se o mjeri za dodatne poljoprivredne djelatnosti na gospodarstvu kojom je bespovratno dobio 50.000 eura. Bude li sve išlo po planu, a sada više nema dileme da će tako i biti, do kraja godine na njegovu će gospodarstvu biti otvorena kušaonica kulena. I to prva u županiji za koju se onako na prvu čini da takvih kušaonica ima na svakom koraku, a ne da nema niti jednu, kao što nema ni klaonicu:
– Naša će kušaonica biti prva legalna – objašnjava Branko.
Za potrebe kušaonice prerađivat će u početku 20 do 30 svinja. S vremenom će vidjeti treba li prerađivati i više.
Kušaonicu u koju će moći primiti tridesetak posjetitelja vodit će Brankova supruga Kristina koja je zato morala proći edukaciju za voditelja ruralnog turizma u trajanju od tristotinjak sati:
– Branko me prijavio, ja sam išla i položila – potvrđuje Kristina.
Kušaonicu će urediti tako da će posjetitelji kroz staklo moći vidjeti pušnicu, a osim svojih, prodavat će i proizvode drugih lokalnih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava pa će se tu moći kušati i ostale slavonske suhomesnate delicije.
– Svatko ima svoj dio posla, svi radimo na gospodarstvu. Sin ide u srednju poljoprivrednu i plan je da se on nastavi baviti poljoprivredom – kaže Branko Pilaš, po struci automehaničar koji se zbog svog životnog poziva prekvalificirao za poljoprivrednog tehničara.
Njegova kći Petra za sada se baš ne vidi pretjerano u poljoprivrednim vodama. Ona je nogometašica i trenutačno ima neke drugačije planove. No ako je “povukla” očev gen, u Irsku će i Petra samo radi nekog natjecanja.
Pouka price je: Svi u Irsku!