Roman Josipa Mlakića (Bugojno, 1964) "Živi i mrtvi", pobjednik prvog natječaja zagrebačkog nakladnika V.B.Z.-a za roman godine, pojavio se pred čitateljima na pulskom sajmu knjiga, istodobno s proglašenjem rezultata. Odmah se može reći da je to vrlo solidna proza, koja potvrđuje izniman literarni talent što ga je ovaj strojarski inženjer iz bh. gradića Uskoplja najavio prije dvije godine svojim prvijencem "Kad magle stanu".
Mlakić je i ovaj put tematsko uporište našao u muslimansko-hrvatskom sukobu u BiH, ali je svoj antiratni stav podcrtao paralelnom fabularnom linijom. Jedna linija pripovijeda o grupici hrvatskih vojnika koji su odsječeni u planini pa se moraju povlačiti s položaja nakon rasplamsavanja sukoba s Muslimanima, a druga se vraća pola stoljeća unatrag i priča o sudbini protagonistova djeda, domobrana u II. svjetskom ratu. Paralelizmi su u ovom romanu inače brojni - ponavljaju se neki karakteri, situacije, etička načela, stavovi prema drugom i drukčijem - a svrha im je da se istakne besmislenost ratova ("Ko je bio u jednom ratu kao da je bio u svakom"). Mlakićevi su likovi jednostavni ljudi, dovedeni k tome u ogoljene situacije krajnje ugroženosti, koja ih sve vodi na jedno mjesto: Grobno polje i Crne vode.
Već ti toponimi koje autor postupno upleće i prepleće od samog početka (u stilski ne uvijek besprijekornom, nedovoljno dotjeranom tekstu) najavljuju visoko simbolizacijsko značenje posljednjeg poglavlja romana (to je dobro zamišljen rez gdje pisac s realističkog načina pripovijedanja prelazi u fantastiku s nešto horora, ali koji je u realizaciji izveden ponešto prenaglo i preoštro). Grobno je polje naime imaginarno groblje u kojem su pomiješani "i stećci i nišani i križevi" - sastajalište "živih i mrtvih" iz svih vremena i svih vojski. Na tom se groblju zatvara krug koji Mlakić započinje motom svome romanu preuzetim iz "Travničke hronike" Ive Andrića: "Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo".
Mlakićev je roman svakako jedan od najboljih proizvoda ovogodišnje hrvatske prozne produkcije, ali da bi se moglo vidjeti u kakvoj je konkurenciji pobijedio, treba sačekati da se pojave i (obećani) drugi rukopisi s natječaja za koje je žiri ocijenio da također zaslužuju pažnju čitatelja. Kad je tako visoka nagrada posrijedi (100.000 kn), doista bi bilo neobično da ih nema.
Strahimir Primorac
