Papa Franjo odobrio je u četvrtak objavljivanje Dekreta o mučeništvu iz mržnje prema vjeri, sluge Božjega fra Alojzija Palića, objavio je Tiskovni ured Svete Stolice, izvijestila je Informativna katolička agencija (IKA) u Zagrebu. Objavljivanje dekreta Papa je odobrio prefektu Dikasterija za kauze svetaca kardinalu Marcelu Semeraru.
Fra Alojzije (Matej) Palić rođen je 20. veljače 1877. u Janjevu, a član Reda manje braće postao je 1896., uzevši ime Alojzije. Studij filozofije završio je u Skadru, a Teološke studije u Bologni i Parmi. Doživotne zavjete položio je 1901., a za svećenika je zaređen u Parmi 1902. Nakon završetka studija vratio se na Kosovo i djelovao kao župnik u Bazu i Đakovici. Potom je vršio župničku službu u Peći i Glođanama od 1911. do 1913., u vrijeme Balkanskih ratova.
Kao župnik u Glođanama suprotstavio se nasilnom pokrštavanju muslimana u nekoliko okolnih sela, koje su provodili pravoslavci, navodi se u priopćenju. Zbog toga je uhićen i nekoliko dana bio pritvoren u zatvoru u Đakovici. Blizu sela Janosha, 7. ožujka 1913. crnogorski vojnici su mu na putu skinuli franjevački habit i ubili ga hitcima iz puške. Tijelo mu je bilo pokopano na mjestu ubojstva. Nakon nekoliko tjedana tijelo je nađeno i preneseno u crkvu u Zjum.
Postupak za beatifikaciju fra Alojzija počeo je u Skadarskoj biskupiji 10. studenog 2002., zajedno s 40 mučenika ubijenih zbog mržnje prema katoličkoj vjeri od 1913. do 1974. u Albaniji. Poseban proces za fra Alojzija nastavljen je 9. ožujka 2012. u Rimu.
Uz Dekret o priznavanju ubojstva iz mržnje prema vjeri (in odium fidei) fra Alojzija Palića, papa Franjo je odobrio Dekret o mučeništvu još jednog svećenika iz skupine mučenika u Albaniji, don Ivana Gazula, rođenoga 26. ožujka 1893. u Dajçu u Zadrimi (Albanija), a ubijenoga 5. ožujka 1927. u Skadru, objavila je IKA.
GALERIJA Papa sreo najmoćnije ljude svijeta
Ako se vratimo u prošlost Videće se da velika saradnja muslimana i katolika. Rimska crkva je storila muslimansku religiju . Za to je zaslužan biskup Avgustin. koji živeo u dugoj polovini 4 stoleća. Dok su Rimljani orgijali i uživali uani orgijali i uživali u carstvu zemaljskom, narod je strpljivo učen da je grešan i da mora svoje grehe strpljivo iskajavati da bi tek na nebu uživao. Upravo ovi Arapi koje je Avgustin preveo u katoličanstvo, zaključili su da je arapskom narodu potreban živ čovek od krvi i mesa, kao Isus, koji će biti arapskog porekla i postati njihov živi prorok. Dakle, trebalo je izmisliti neku ideologiju, neku veru koja bi njima bila prihvatljiva i koja bi ih sve povezala, dok bi ih istovremeno konfrontirala sa Jevrejima (kako bi se ostvario princip - divide et impera). Pisanje ove religije trajalo je preko dvesta godina, baš kao i traženje pogodnog živog proroka. Pronadjen je tek u 6 veku kada je u Meki rodjen dečak po imenu Muhamed. On će uz adekvatnog savetnika i adekvatnu priču uspeti da postane idol čitavog arapskog naroda.