Po zanimanju je profesionalna vozačica, godina joj je 43, a toliko otprilike Tatjana Lovrić-Jovanović ima i medalja koje je osvojila u judu na svjetskim, europskim i natjecanjima u Hrvatskoj gdje je dvadeset puta bila državna prvakinja. Rođena i odrasla u Vinkovcima, sreću je pronašla dvadesetak kilometara dalje, u Komletincima, odakle je njezin Željko, s kojim u šesnaest godina braka ima petero djece. Najstarijem Ivi je šesnaest, Ana je godinu mlađa, Luka ima dvanaest, Lucija jednu manje, a Karlu je osam godina. Ivo je džudo zamijenio nogometom, ostalih četvero i dalje su vjerni "maminom sportu" pa s njom svaki dan odlaze u Vinkovce u klub gdje je ona trenerica volonterka.
Starkina energetska bomba
S jednakom voljom i ljubavlju kao što ju je odmalena imala prema sportu, Tatjana se posvetila radu na obiteljskoj farmi koza i proizvodnji raznovrsnih 100-postotnih kozjih sireva – mladih, polutvrdih, tvrdih, dimljenih, ljutih, slatkih... Vještinu u spajanju okusa demonstrirala nam je kozjim sirom s dodatkom naranče i limuna koji prije posluživanja prelije rastopljenom čokoladom. Taj desert Tatjanina obitelj zove "Starkina energetska bomba". I nije tu kraj njezinoj mašti pa Tatjana od kozjeg sira pravi i – čvarke. Ta je inovativna suha grickalica od začinjenog sira – proizvedena na prirodan način upotrebom vjetra i dima, za koju mnogi zbog izgleda na sajmovima posegnu misleći da je pravi čvarak – OPG-u priskrbila prepoznatljivost, i zbog ideje i zbog okusa.
VEZANI ČLANCI:
– Da mi je netko 2010. godine rekao da ću držat' koze, odgovorio bih mu da se ide liječit' – govori inače strastveni svinjogojac Željko čija se nekoć osnovna djelatnost danas svela na uzgoj za vlastite potrebe jer su koze preuzele primat.
Prva je koza u njihovo dvorište došla 2011. godine. Naime, Luka je često pobolijevao od bronhitisa; kad mu se krvna slika pogoršala, završio je i u bolnici, a da se oporavi, počeli su mu roditelji davati kozje mlijeko, koje su Tatjana i Željko donosili od tete:
– Nakon mjesec dana vratila mu se boja u lice, dobio je apetit. Kako smo stalno kod tete kupovali mlijeko, rekla je da će nam jednu kozu dati jer smo je već i isplatili. Mislio sam, ajd' kad imam svinje, nek bude i koza. Onda smo još jednu kupili, zatim njih još sedam-osam. Počele su se jariti, mi ostavljati ženske... Od 2015. ozbiljnije se bavimo kozarstvom. Danas imamo 40 muznih koza, s prvojarkiranjama i jarićima oko 100 koza. A sa 100 koza posla imaš kao s 1000 svinja – kaže Željko dok s njegovom mnogočlanom obitelji stižemo među hrvatske, sanske, alpske i miješane koze.
– Imamo i zlatne, k'o kraljevska obitelj – dobacuje Tatjana.
Koze muzemo ručno, a u tome pomažem mami i tati – dodaje Ivo.
VEZANI ČLANCI:
Nevrijeme uništilo i kozju hranu
Nevrijeme koje je u srpnju na području Slavonije napravilo veliku štetu uništilo je i staju u kojoj su muzli životinje, nadstrešnica je poklopila traktor, kiša natopila sijeno, a kako su četiri i pol dana bili bez struje, propalo im je stotinjak kilograma sira i tristotinjak litara mlijeka. Uništena hrana za koze velik im je problem jer osim svoja dva hektara nemaju druge zemlje:
– Državnu nikada nismo uspjeli dobiti u najam, a ima je, no kod nas ratari imaju prioritet pa se snalazimo tako da krčimo zapuštene šljivike – kažu Tatjana i Željko. Zbog toga što nemaju dovoljno zemlje, ne mogu ni proširiti stado ni povećati proizvodnju, što sve koči njihove planove za razvoj, opstanak i ostanak njihove marljive djece u Komletincima, na obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu:
– Nadam se da ćemo proći na nekoj od mjera. Ne treba odustajati – unatoč svim nedaćama, optimistična je Tatjana Lovrić-Jovanović.
Svaka cast, lijepo je procitati da netko ima farmu zivotinja I da Ih vole I brinu za njih uz proizvodnju!!