Muzeji su zacijelo najsigurnija mjesta na kojima se u ovo pandemijsko doba može konzumirati kultura. Srećom, Zagrebu ne nedostaje izložbenih događanja, a za jedno, koje se otvara 21. veljače, izložbu “Moda i strip”, u visokom startu je u potresu teško stradali MUO. Eksponati, njih više od 130, od odjevnih komada visoke mode, poput Diorove haljine iz 60-ih ili balonera Jean-Charlesa de Castelbajaca nastalog pod izravnim utjecajem kostima Marvelovih junaka, do originalnih tabli stripa najvećih majstora francuske i svjetske scene, iz Francuske su stigli u Zagreb.
Prva je to izložba koja istražuje utjecaj stripa na formiranje i važnost mode u stripu. Produkcija je Muzeja stripa u Angoulêmeu i Zagreb će biti prvi grad u kojem će biti predstavljena izvan Francuske, a sve u povodu stote obljetnice osnutka Francuskog instituta u Hrvatskoj. U Francuskoj je kultura stripa iznimno jaka, a modni kreatori, dio stare garde poput Christiana Diora, Yvesa Saint-Laurenta, Paca Rabannea, Karla Lagerfelda i Christiana Lacroixa, svi strastveni konzumenti stripova, crtali su svoje modele ili su za crtanje svojih skica angažirali crtače stripa kao što je bio slučaj s Marguerite Porrachia za Jeanne Lanvin između 1918. i 1950.
Također, neki strip-crtači crtali su ilustracije za modne časopise. Mnogi se stripovski likovi nadmeću u eleganciji, a neke od stripovskih junakinja zarađuju za život kao modeli i stilistice. Poneki autori stripova istraživali su mračnu stranu svijeta glamura i luksuza ili su se rugali frivolnosti žrtava mode. Neki, poput Yvesa Saint-Laurenta, otišli su i korak dalje pa su se okušali i kao crtači stripa. U Zagrebu ćemo tako vidjeti Laurentov strip “Zločesta Lulu” (La Vilaine Lulu) koji je prvi put tiskala izdavačka kuća Tchou 1967. kada je Laurent imao 31 godinu, no nacrtao ga je puno ranije, 1956., dok je bio asistent kod Diora. Vragolasta je to i politički nekorektna priča napisana za “sadističku ili naprednu djecu”. Naravno, ne treba napomena da to nikako nije dječji strip. Mala Lulu – koju se može vidjeti i u noćnim klubovima dok radi kao maserka ili djeci dijeli pokvarena jaja, parodira scene iz života dobrostojećih krugova, a Laurent, poznat po sramežljivosti, ovdje je pokazao svoju duhovitost ipak uvijek ističući kako Lulu nije njegov alter ego. Osim “Lulu”, na izložbi su i Laurentove originalne modne skice koktel-haljina nadahnutih slikama Pieta Mondriana.
“Stripove smatram najvažnijim suvremenim načinom izražavanja. Bio sam potpuno očaran tim prekrasnim ženama oko Bricka Bradforda… odigrale su važnu ulogu u mom pozivu modnog dizajnera. Štoviše, žene za koje dizajniram više ili manje pripadaju svijetu fikcije. Poput princeza s drugih planeta.” Ova izjava Paca Rabannea (koji je dizajnirao kostime za film “Barbarella”) svjedoči o tome koliko strip utječe na neke modne dizajnere. Ovo se posebno odnosi na izgled samih superheroja jer je, prema Armanijevim riječima, “modne dizajnere uvijek fascinirala ideja da odjeća može promijeniti izgled, pa čak i osobnost osobe koja je nosi.” Kostim Žene mačke dizajnera Thierryja Muglera to zorno prikazuje, a u MUO ćemo vidjeti dvije Muglerove table lutaka za odijevanje.
Pa i sami posjetitelji izložbe moći će kombinirati odjevne predmete na kartonskim lutkama. Oni stariji još se sjećaju kako su njih i odjeću koja se na njih stavljala presavijanjem jezičaka izrezivali iz magazina. Izvorno porijeklom iz Velike Britanije koncept se francuskim tiskom proširio 1830. I sam šesnaestogodišnji Yves Saint-Laurent izrezivao je modele iz modnih časopisa svoje majke i za njih crtao odjevne kombinacije. Tridesetih godina prošlog stoljeća, po uzoru na slavne ličnosti iz estrade i filma, američke strip-junakinje pretvorile su se u lutke od papira kao dodatak nedjeljnim novinama.
Zgodan je i dio stripova inspiriranih dizajnerima. Tu valja istaknuti “Jeune Fille en Dior” crtačice Annie Goetzinger, koja kao mlada novinarka prati razvoj modne kuće Dior u posljednjem desetljeću Diorova života, od 1947. do 1957. Album prikazuje sve faze procesa, od prve skice do izrade modela u radionicama.
Kao što smo spomenuli, i mnogi likovi stripova bavili su se modom. U tom smislu vidjet ćemo talijanski kultni strip “Valentina”, čija je junakinja modna fotografkinja, a tri desetljeća nastajala je pod olovkom Guida Crepaxa. Objavljena 1965. u mjesečniku Linus, s legendarnim šiškama u stilu Louise Brooks, žena je to koja se upoznala s anoreksijom i koja promiče politička mišljenja. Biseksualna je i ima bogat izmaštani život. Ostvarit će brojne shootinge s razodjevenim modelima, dok se često i sama pojavljuje u oskudnim odjevnim kombinacijama. Dakako, eleganciju strip nikada nije čuvao samo za ženske likove. I muški junaci skloni su krpicama. Dovoljno je navesti Mandrakea, table i tog stripa dio su izložbe, koji nosi scenski kostim čarobnjaka iz davnina, piše u predgovoru izložbi Thierry Groensteen. Vidjet ćemo i radove američkog stripaša i pionira animiranog filma Winsora McCaya, među kojima se ističe strip na kojoj Mali Nemo iz serije “Little Nemo in Slumberland” prvi put ljubi princezu Slumberlanda. Radove ilustratora poput Edgara P. Jacobsa i talijanskog umjetnika stripa Lorenza Mattottija čije su ilustracije objavljene u Cosmopolitanu, Vogueu, The New Yorkeru, Le Mondeu i Vanity Fairu. Tu su i originali američkog karikaturista Georgea McManusa, strip “Bringing Up Father” i njegovi likovi “Maggie i Jiggs”, u kojem je moda bila predmet poruge. Priča je to o radniku koji kockanjem postane milijunaš. Komičnost proistječe iz oprečnih stavova supružnika prema novoj situaciji. Maggie se prepušta mahnitosti raskošnog života, dok Jiggs u svemu ostaje isti. Njihova kći Nora je ljepotica i oličenje mode, majka je prikazana s pomalo majmunskim licem pa njezinu težnju da glumi eleganciju narušava njezin izgled koji graniči s groteskom.
U dijelu izložbe rezerviranom za odrasle bit će prikazani svila, čipka, lateks i fetiš-pomagala povezana sa stripovima poput fantastične “Magente: Noir Fatale” Nika Guerre. Jednom riječju, između mode i stripa veza je mnogo, a otkrivati ih u Zagrebu možemo do 28. ožujka.
