Nakupi se tanjura... Svaki dan drugi restoran, 23 mjesta – 23 restorana. U praksi, neka se nitko ne naljuti, čovjeku se to u nekom trenutku popne navrh glave. Rado bi nakon pet-šest dana pojeo grah s kobasicom, kebab ili pizzu. No, lako za hranu. U našim sam restoranima, na cijelom Jadranu, tražio mjesta s pričom.
– Ekipa, gdje se tu dobro jede? Recimo, da može u konobu doći bračni par s dvoje djece i fino pojesti a da im ne oderu kožu? – pitao bih domaće.
Unisono, u par sekundi, počeli bi vikati:
– Kaciol! Šešula! Kod Fife! Konoba Vis! Odi u Pošteni...
Eto, tako bi domaći davali upute. I nisam nijednom otišao krivo.
Dakle, to nisu razvikana mjesta. Pobjednik? Konoba Kalalarga iz Makarske i konoba Dalmacija iz Trogira. Krenimo od Makarske.
– Ekipa, gdje se tu u Makarskoj dobro jede? – pitam domaće.
– Kalalarga.
Ali, ne mogu opet tamo, već sam bio lani.
– Ako hoćeš nešto dobro i pristupačno, to ti je to mjesto.
I otišao sam. I nisam požalio. Vlasnik konobe, ujedno i kuhar, Mario Toma, preda mnom je, bez ikakvih prethodnih dogovora ili najava, učinio sljedeće. Ribar Milan mu je upravo donio sedam morskih pasa, dvije kašete škampi i dvije kozica koje je te večeri uhvatio kraj Elafita. Pozvao me u kuhinju, izvadio pet divovskih škampa, odrezao četiri filea morskog psa, ubacio u teću te pitao:
– Hoćeš da bude malo ljuto?
Za petnaest minuta bilo je na stolu. Svježe, fino i relativno jeftino.
To je ono što nigdje drugdje nisam vidio. Svi pričaju da imaju svoje ribare, neki kažu i da sami love, ali nigdje to ne vidite. A u konobi Kalalarga sve je pred vašim očima. Želite li dobro pojesti, tu nećete promašiti.
No, nije samo ona sjajna. Mjesta na koja ću se sigurno vratiti su i konoba Dalmacija u Trogiru, mjesto na rivi sa sjajnom hranom i pogledom. Dijeli prvo mjesto. Najvažnije, ima sjajnu priču. Vlasnik Ivica Muslim toliko me nasmijao da i danas prepričavam njegove štosove. Recimo, o turistima koji jedu škampe a da ih ne očiste, ostave iza sebe prazne tanjure, pa onako krvavih usta i nepaca govore “Super! Super!”. Takvima ne naplati. Objasni im: “Ljudi, očistite škampe!”.
Konoba Ćakula u Poreču s odličnom hranom. Tu je i sjajan mladi kuhar u rovinjskoj Bookeriji. Ili tek otvorena konoba Kaciol u Biogradu, u kojoj je kuhar – reper. Ozbiljan, čovjek snima s Targetom iz Tram 11. A još bolje kuha... Za relativno mali novac, na našoj se obali može odlično jesti. U prosjeku, jeo sam za manje od 200 kuna. Negdje za 60, drugdje za 300, ali u prosjeku je to – prihvatljivo. A kao turisti, pitajte, ništa vas ne košta. Dapače, uštedi vam koju kunu, a mjesta su to koja ćete pamtiti. I na koja ćete se vratiti. Kažem, svi su restorani bila preporuka domaćih ljudi. A tko će bolje znati od njih. Pa i vi u svojem kvartu znate gdje se najbolje jede.
O škrinjama za zamrzavanje ribe nećemo puno da ne otkrivamo tajnu,riba se kupuje zimi kada je najeftinija a prodaje ljeti kao svježa u restoranima,tu i tamo kupi se nešto za reklamu od sitnih ribara,zatim kupuje se i od lokalne ekipe ronilaca koji s bocama i reflektorima noću podvodnim puškama tamane ribu još ju izlože na ledu u vitrinama da se vide ozljede od ostiju podvodne puške,a to je zabranjeno.Sve samo da se pare zgrnu