Bila je 2008. godina kada su tada 31-godišnji Dragan Radić iz Vrbove i njegova pet godina mlađa odabranica Anita iz obližnjeg Cernika uplovili u bračnu luku. Odlazak na medeni mjesec pomno su isplanirali i bilo je baš onako kako su i zacrtali, a za put su odmah bili spremni. Jer, nije tu bilo ni pakiranja kofera ni dugotrajnog putovanja, već nekoliko minuta hoda kroz vrt do Bardana, kako se naziva lokacija nedaleko od njihove obiteljske kuće u Vrbovi, selu u slavonskoj općini Staro Petrovo Selo, na cesti Nova Gradiška – Slavonski Brod.
Bez aroma i šećera
Anitino i Draganovo "bračno putovanje" bilo je u kupinjaku koji su podigli uloživši u njega novac dobiven na svadbi. Od onda do danas s uzgojem kupina na nešto više od pola hektara nisu stali, uz kupine imaju na isto tolikoj površini i aroniju, a na manjem komadu zemlje posadili su sibirske borovnice i jagode mjesečarke. Ispočetka su prodavali svježe voće, no kako ga je znalo ostajati, okrenuli se se preradi i sada bobice kupine i aronije prerađuju u vino, likere i rakije te, u manjim količinama, u džemove, sirupe i sokove, sve bez ikakvih dodanih aroma i šećera, samo i isključivo od voća. Osmislili su i svoj slogan, "Berry samo najbolje", poigravši se hrvatskim i engleskim riječima (berry znači bobica). Radići uzgajaju i mješovito povrće.
Dragan je pun ideja što bi se još moglo pa spominje da bi bilo dobro proširiti djelatnost uzgojem ljekovitog bilja. Na dvorištu, guleći za zimnicu kuhanu ciklu, Anita na te njegove riječi vrti glavom i dobacuje kako bi bilo bolje da su otputovali na pravi medeni mjesec. I taman kad pomisliš da bi ona radije živjela negdje gdje nema zemlje i rada na njoj, Dragan kaže kako su svojedobno imali ponudu za odlazak u Rijeku, osiguran posao, stan i vrtić, no Anita nije htjela iz kuće na selu u stan u gradu.
I Dragan i Anita odrasli su u obiteljima koje su se bavile poljoprivredom, njegovi su bili okrenuti ratarstvu, njezini voćarstvu. – Bilo je mogućnosti za odlazak, a ponuda čak i za Novi Zeland. Ali mi smo ostali – izgovaraju ovi roditelji četvero djece u dobi od dvije, koliko je Jakovu, do 17 godina, koliko ima srednjoškolac Luka.
Dvoje srednjih su Ana, koja je završila peti razred, i Nikola koji će na jesen u drugi. Utabanim putem kojim su do medenog mjeseca svojedobno išli Radići i koji od onda do danas prolaze svakodnevno i na kojem su, možda Aniti za ljubav, zasađene šljive, kruške, jabuke... krećemo i mi prema Bardanu gdje je bobičasto voće posađeno na blago nagnutoj površini prema jugu, idealnoj za uzgoj jer su voćke cijeli dan okupane suncem. Radići svoje površine navodnjavaju sustavom kap na kap koji su napravili uz pomoć mjere za potporu malim gospodarstvima na kojoj su dobili 15.000 eura. Vodu crpe iz vlastitog bunara, no svejedno moraju plaćati mjesečni paušal u iznosu od 80 eura.
Bujni plodovi mikorizom
– Kad podvučemo crtu, sama proizvodnja ispada poprilično skupa priča, no nekako balansiramo. I voće i povrće uzgajamo potpuno ekološki, gnojimo prirodnim stajnjakom, i poštujemo načela biodinamike – uvodeći nas u nasad aronija objašnjava Dragan pokazujući nam krupne bobice čiji okus, iako još nije dosegla razinu šećera kad će je brati, nije tako trpak kao što je to inače kod aronije. Radić kaže kako su bujnost nasada i krupnije plodove postigli mikorizom koju su jedini u županiji primijenili. Riječ je o simbiozi korijena i gljiva, čime se pojačava prehrana bilja koje tako postaje bujnije, slađe i otpornije.
Mikorizu Radići primjenjuju u cijelom voćnjaku, a prije nekoliko godina uzeli su micelij tartufa, zbog čega je na njihovu gospodarstvu bio i pas iz Istre, specijaliziran za traženje tartufa. I pronašao je nekoliko grumenčića. Uz aroniju nasad je kupina podignutih u redove, na stupove i žicu. Imaju tri sorte kupina bez trnja; thornfree, boysen i čačansku bestrnu, no nevrijeme im je lani uništilo sav urod, ove godine oko 50 posto nasada morat će ponovno zasaditi.
To nam je još Zoka navalio paušale na vrat. Paušali bi se trebali plaćati onda kad nema potrošnje na nekom obračunskom mjestu, ali Vodovod ih naplaćuje i kad ima i kad nema potrošnje. I to je jedan vid skrivenog poreza na nekretnine, a da o naknadama, naknadama na naknade, itd niti ne govorimo. "Ali to je samo 20 kuna" tako govoraše Zoka onda...