Moć možda zavarava, ali ne i Močvara. Nije to samo klub, jedan od najvažnijih u Zagrebu, nego i stanje svijesti. No, za razliku od močvarnog stanja svijesti koje vlada u društvu, njihovih 18 godina rada bilo je vrlo jasno, transparentno i programski precizno.
Udruženje za razvoj kulture (URK) krčilo je močvarne subkulturne predjele i iza sebe ostavilo dojmljiv rad, od scenskih događanja do prepoznatljivog vizualnog identiteta i plakata koji su među najzanimljivijim domaćim prinosima suvremenoj kulturi.
Močvara 18. rođendan slavi radno, i to s 18 dana programa, od 3. do 20. svibnja, koji uključuje koncerte Wovenhanda i The Bambi Molestersa, predstave, filmove, radionice, Trnjanske kresove i drugo, što je najbolje detaljno provjeriti na njihovoj internetskoj stranici.
U pripremi je i knjiga “Močvara i priča o URK-u”, uz koju dolazi i vinilna ploča Mancea, jednog od kultnih glazbenika koji su prošli kroz klub i ostavili trag. Na 400 stranica knjiga će detaljno predstaviti djelovanje URK-a i Močvaru, inkubatore kroz koje je u 18 godina prošlo mnogo umjetnika i posjetitelja, a troškove tiska pokušat će pokriti crowdfunding kampanjom koja će biti objavljena uskoro.
Njihov proglas u povodu rođendana kaže: “Punoljetnost! Ah, taj magični trenutak naših života kada preko noći možemo činiti sve one stvari koje su nam do tada bile zabranjene“, ali i naznačuje kako i kamo dalje: “Što sad kad smo punoljetni? Nastavit ćemo istim, neprokrčenim putem, ali s više odgovornosti za svoje djelovanje”.
Kao jedan od rijetkih zagrebačkih klubova s promišljenim i angažiranim programom te kvalitetnom ponudom off gostovanja inozemnih i domaćih glazbenika – takve stvari još se kod nas pogrešno nazivaju supkultura iako su u svijetu općeprihvaćena srednja struja – Močvara je uz KSET i Tvornicu jedino mjesto u kojem možete čuti glazbu “drukčiju” od one s top-ljestvica te vidjeti sadržaje i filmove različite od onih na redovitom programu. Takva mjesta svuda u svijetu inkubator su alternativnih razmišljanja, otpora anemičnom, općeprihvaćenom stanju svijesti i multimedijski deponij svih ideja koje ne stanu u “službenu” kulturu “do daljnjeg”, ali zatim vizionarski postanu njezin sastavni dio.
Tijekom godina Močvara je imala mnogo problema, od financijskih do ovozemaljskih napada skinheadsa koji su publiku unutra imali na piku dulje vrijeme i samo čekali program koji će im biti alibi za hitnu noćnu akciju. Sve su to izdržali, ali mentalni obračun okoline manje je vidljiv i dulje traje, poput srednjovjekovnih prigovora da se skuplja “čudna” publika, kao što su nekada bili čudni oni s dugom kosom, naušnicama ili nekim drugim znakovima zbog kojih su ih smještali u posebnu grupaciju.
Iako još nikoga u Močvari nisu priveli zbog posjedovanja narkotika kao pripadnike “zlatne mladeži”, teško je to i očekivati od pametne studentske publike koja nema novca ni za neke potrebnije stvari u životu. Pa onda barem mogu za jeftine ulaznice uživati u kvalitetnom programu, deficitarnom u službenim institucijama.Dakle, bezrezervno: Sretan rođendan!
