Ilma Rakusa poznata je književnica, kritičarka, prevoditeljica i profesorica istočnoeuropke književnosti na Sveučilištu u Zürichu. Fraktura joj je objavila intrigantnu knjigu “Mnogo mora – obluci sjećanja” u prijevodu Latica Bilopavlović Vuković. Prijevod je bio i povod za Rakusin posjet Zagrebu, u kojem nije bila od rata. Iako nije rođena na moru, u naslov knjige koja je objavljena u desetak zemalja svijeta i koja je nagrađena najvećom švicarskom literarnom nagradom, stavila je riječ more.
_ Rođena sam u Slovačkoj kao kćer Mađarice i Slovenca. Kasnije sam se preselila u Trst gdje sam provela dio djetinjstva. Ali, to je bio najljepši dio mog djetinstva, baš zbog mora. More je metafora za ljepotu, čežnju, svetost, beskonačnost _ veli Ilma Rakusa koja je u knjizi “Mnogo mora” pisala o djetinstvu, ocu koji je imao političkih problema i za vrijeme Drugog svjetskog rata, ali nije htio živjeti niti u Titovoj Jugoslaviji. Je li ta knjiga autobiografija ili knjiga eseja?
_ Ova knjiga nije esej ni autobiografija. Esej je žanr kao što je i autobiografija žanr. Ova knjiga je nešto između. U njoj ima puno autobiografskih elemenata ali ona je tome uprkos i literarno djelo. Naravno, moj otac je uvijek htio živjeti u demokratskoj zemlji. Stoga nije mogao živjeti u Jugoslaviji. Bio je veliki demokrat. Stoga je mogao živjeti u Švicarskoj ili u Engleskoj. U Njemačkoj ne, jer je bio veliki antifašist _ veli Rakusa. Ona je poznata i kao autorica poezije i kratkih priča. Stoga je i njena proza puna rečenice sa poetskom snagom. _ Nadam se da i u mojoj prozi ima poezije. Kada pišem prozu, uvijek sam liričarka. Knjiga „Mnogo mora“ ima poetskih, ali i esejističkih dijelova. Kada pišem o Trstu, pišem i o njegovoj povijesti, ali i o tamnim stranama Trsta kao što su koncentracijski logori i slično. Neki dijelovi knjige su napisani kao mali dramski tekstovi, neki kao stihovi. Ako mislite da je to pjesnička knjiga, to me doista raduje, jer sam prvenstveno pjesnikinja _ veli Ilma Rakusa.
U knjizi stalno ističe ljubav prema istočnoj Europi, slavenskim kulturama, napose Rusiji. _ Ja sam poluslovenka. Otac je bio Slovenac i kao dijete sam naučila slovenski. Kasnije sam čitala rusku literaturu, primjerice Dostojevskog. Studirala sam slavensku literaturu i romanistiku. Kao studentica slavistike puno sam putovala na Istok, primjerice u Lenjingrad, današnji Sankt Petersburg ili u Prag, Budimpeštu. Istok me interesira i danas, već slijedeći tjedan putujem u Budimpeštu, a onda u Ukrajinu. I profesorica sam slavenske književnosti koju pratim dugi niz godina. I prevodim sa francuskog, madžarskog, ruskog i srpskog, tj. hrvatskog. Prevela sam puno knjiga Danila Kiša i nešto malo Dubravke Ugrešić. Većinom prevodim sa ruskoga i to dvadesete, tridesete godine 20. stoljeća, primjerice Marinu Cvetajevu _ veli Rakusa koja je na njemački prevodila i Kertésza i Nadasa. Ovaj posjet nije i njen prvi boravak u Hrvatskoj. Prije je bila često u Hrvatskoj, i to na Zagrebačkim književnim razgovorima, baš u hotelu Esplanade. Često je bila u Dubrovniku i Splitu, Hrvatsku poznaje jako dobro.
_ Rat me jako iznenadio i ražalostio. Godinama nisam mogla putovati u ove krajeve. Rat nikako nisam mogla prihvatiti niti razumjeti _ veli Rakusa koja u „Mnogo mora“ spominje i Čakovec u kojem joj je otac bio interniran. No, u Čakovcu nije bila. O Europskoj uniji ima dobro mišljenje unatoč krizi. Ako ništa drugo, zbog toga što onemogućava velike ratove, pa misli da je za Hrvatsku dobro što ulazi u članstvo, te se nada da će što prije ući i druge države iz regije.
_ Hrvatsku literaturu poznajem jako dobro, prvenstveno Krležu. No, poznajem i vašu literaturu iz 19. stoljeća, Mažuranića, Preradovića, Vraza, Pa ipak sam slavistica. No, Krleža je doista veliki autor. Pratim i suvremenu književnost, dosta autora poznajem i osobno i to Jergovića, Dubravku Ugrešić, Slavenku Drakulić... Znam i za Vesnu Parun i brojne druge autore od ranije, a od mlađih i Dragu Štambuku. Puno čitam hrvatsku literaturu i puno o njoj pišem u njemačkom Die Zeitu i u Neue Züricher Zeitungu u kojima objavljujem recenzije. Novine u Njemačkoj i Švicarskoj i dalje imaju svaki dan prostora za pisanje o knjigama. Nije kao prije dvadesetak godina, ali prostora ima i kritika je još uvijek na višem nivou _ veli Ilma Rakusa.
