Ugljikov asteroid 101955 Bennu spada u skupinu asteroida Apollo, a taj asteroid otkriven 11. rujna 1999. godine, spada među za Zemlju najopasnije asteroide. Odnosno, na vrhu je ljestvice asteroida gledajući po mogućnosti udara u našu planetu. Šansa da se to dogodi je 1 naprama 1750 u vremenu između 2178. i 2290. godine gdje je kao najrizičniji dan označen 24. rujna 2182. godine. Nazvan je po Bennu, drevnoj ptici iz egipatske mitologije koja se povezuje sa Suncem, stvaranjem i ponovnim rođenjem. No zbog te orbite tako bliske Zemlji, NASA ga je odabrala za vrlo naprednu misiju spuštanja sonde na njegovu površinu te prikupljanja uzoraka koje je trebalo vratiti na Zemlju.
Misija OSIRIS-REx (Origins, Spectral Interpretation, Resource Identification and Security – Regolith Explorer) pokrenuta je prosinca 2018. godine te je nakon dvije godine i stigla do asteroida napravivši nakon toga detaljnu kartu asteroida srednjeg promjera 490 metara. Pri tome su prepoznate i lokacije s kojih će biti najlakše prikupiti uzorke dok se analizom orbite satelita izračunom došlo do izračuna njegove mase i njezina rasporeda. U listopadu 2020. sonda se i spustila na asteroid nakratko te je prikupila uzorke s njegove površine odvojivši se od njega u svibnju 2021. da bi se dvije godine poslije vratila na Zemlju uspješno sletjevši na prostor za vježbanje i testiranje američkog ministarstva obrane u državi Utah 24. rujna.
GALERIJA NASA-ina svemirska kapsula spustila se u pustinju
Slijetanje je očito bilo vrlo precizno i sasvim po planu jer je samo sat i pol vremena poslije kapsula s uzorcima prevezena helikopterom u sigurni prostor postavljen na nedalekom hangaru gdje je spojena na dušik. Taj se plin koristi jer se ne spaja s većinom drugih kemikalija, a uz to će zadržati sve što bi s okolnog terena i iz zraka moglo ući u kontejner s uzorcima koji se nalazi unutar kapsule pa će tako ostati sasvim čist kako bi se na uzorcima mogle provesti sve planirane analize.
Praktički kao i uvijek, znanstvenici će, i ne samo oni NASA-ini, tražiti nova razumijevanja stvaranja planeta te podrijetlo organskog materijala i vode koji su omogućili život i na Zemlji. Kao i neke nove spoznaje o asteroidima, posebice onima koji su među opasnijima i prijetnja su za Zemlju. Ovo svakako nije prva i jedina takva NASA-ina misija, samo je prva u kojoj je ostvaren ovakav uspjeh.
– Uz OSIRIS-REx lansiranje Psychea za nekoliko tjedana, prvu godišnjicu DART-a i Lucyno prvo približavanje asteroidu u studenom, asteroidna jesen u punom je jeku, rekao je Bill Nelson, administrator NASA-e osvrćući se na tekuće i buduće misije njegove agencije kada je o asteroidima riječ. Uzorak koji je stigao s Bennua veličine je šalice za čaj ili instant kavu, težak pretpostavljenih 250 grama, točno ga tek treba izmjeriti. Sonda ga je odbacila u smjeru Zemlje s visine od 102.000 km što je oko trećine udaljenosti od Zemlje do Mjeseca. Kapsula je prema Zemlji putovala brzinom od 44.500 km/h da bi je kod spuštanja dva padobrana usporila na tek 18 km/h. Sama sonda OSIRIS-REx putovala je do asteroida i natrag ukupno nekoliko milijardi kilometara, 6.21 da budemo točni. U NASA-inu centru Johnson Space u Houstonu znanstvenici će otvoriti kontejner, izvući uzorak, izvagati ga, napraviti inventar stijenja i prašine koji se nalaze u njemu, a potom uzorke poslati znanstvenicima u svijetu koji su dio šire misije istraživanja uzorka s Bennua.
Ante Radonić, naš astronom i popularizator astronomije, kaže kako ćemo na konačne rezultate ove misije ipak morati pričekati neko vrijeme.
– To će potrajati. Za nekoliko tjedana objavit će se preliminarni rezultati, a onda će se analize protezati mjesecima možda još i godinama da bi se donijela neka saznanja vezana za formiranje planetarnog sustava i evoluciju planeta. Bit će to neke nove informacije. Želi se doći do dokaza kako su asteroidi nosili puno bioloških spojeva. Nema još dokaza da su asteroidi donijeli aminokiseline na Zemlju, kaže Radonić. Nastavlja kako će neki uzorci biti spremljeni za budućnost, za znanstvenike koji se još nisu ni rodili, za tehnologiju koja još ne postoji. Tako 70 posto uzoraka ostaje u Houston, 25 posto njih ide na više od 200 znanstvenih suradnika u 35 institucija u svijetu. Četiri posto ide Kanadi koja je izradila laserski visinomjer letjelice, a 0,5 posto uzoraka japanskoj agenciji JAXA s kojom NASA surađuje. Radonić ističe da nije riječ o traženju potvrde života odnosno njegovih tragova.
– Riječ je samo o spojevima koji mogu biti temelj života, nitko ne računa s time da je to doista trag života. Kaže se da su to tek organski spojevi, dakle oni na bazi ugljika, govori navodeći da analiza može donijeti potvrdu teze da su takve spojeve na Zemlju donijeli upravo asteroidi.
– Potvrdilo bi se i to da je takvo što bilo moguće. Jako je važno, međutim, upoznati taj materijal da bismo znali kako se braniti od takvih tipova asteroida, govori naš astronom. Uočljivo je i kako je misija praktički u cijelosti protekla bez greške, gotovo savršeno.
– Pomno su sve radili i ništa na brzinu. Imali su slučaj kada im se kapsula s atomskim česticama Sunčeva vjetra u toj istoj pustinji razbila jer se nije otvorio padobran. Bilo je to gorko iskustvo iako se nije radilo o uzorcima materijala nego atomskih čestica. Bila je to pogreška u tehničkom dizajnu, na jednom senzoru. Ovdje su pazili pa nije bilo problema i uspješno je sve prošlo, kaže Ante Radonić.
No ima još prilično zanimljivih kurioziteta vezanih uz misiju na četiri i pol milijarde godina star asteroid. U uspjehu misije sudjelovao je ni manje ni više nego sam Brian May, gitarist grupe Queen. 7aj 76-godišnji glazbenik doista je imao ključnu ulogu u misiji, stvarajući stereoskopske slike iz podataka s letjelice koje su omogućile vođi misije, Danteu Lauretti i ostalima u kontroli misije da lociraju sigurno mjesto za slijetanje na asteroid i kasnije prikupe uzorak. Poznato je kako May doista jest astrofizičar školovan na prestižnom londonskom Imperial Collegeu, a imao je priliku raditi i sa samim Sir Bernardom Lovellom, slavnim britanskim fizičarem te radioastronomom, no to je – odbio, jer se želio nastaviti baviti glazbom. Doktorirao je 2007. dovršivši rad koji je započeo još 1971. godine.
